Na sjednici Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope razmatra se rezolucija o funkcionisanju demokratskih institucija u Srbiji, a tokom rasprave obratila se i Sabina Ćudić.
Ćudić je podsjetila da je još 2025. godine tražila da se izvještaj o stanju demokratskih institucija u Srbiji dostavi Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope, te je u svom obraćanju problematizovala pitanje odnosa Srbije prema procesuiranju ratnih zločina.
Posebno se osvrnula na činjenicu da Srbija, kako je navela, od 2024. godine nema imenovanog tužioca za ratne zločine, ali i na slučaj Novaka Đukića, osuđenog za ratni zločin na Tuzlanskoj kapiji.
Govoreći o ovom slučaju, Ćudić je navela da je Đukić pred Sudom Bosne i Hercegovine, na osnovu komandne odgovornosti, osuđen za zločin na Tuzlanskoj kapiji, gdje je ubijena 71 mlada osoba, a više od 150 osoba ranjeno. Prvobitna kazna od 25 godina zatvora kasnije je preinačena na 20 godina, ali se Đukić nikada nije odazvao na izdržavanje kazne.
Prema riječima Ćudić, Đukić i danas živi u Srbiji kao bjegunac od pravosuđa, dok vlasti Srbije ne pokazuju spremnost da ovaj slučaj riješe u skladu s principima vladavine prava.
“Srbija koja štiti ubicu djece ne može istovremeno tvrditi da je posvećena vladavini prava i evropskim vrijednostima”, poručila je Ćudić u obraćanju pred Parlamentarnom skupštinom Vijeća Evrope.
Ona je ocijenila da se Srbija, ignorisanjem presuda i izostankom konkretnih poteza u predmetima ratnih zločina, ne suočava samo s problemom u odnosima s Bosnom i Hercegovinom i drugim susjedima, nego i s vrijednostima na kojima počiva moderna Evropa.
Ćudić je naglasila da pitanje ratnih zločina i zaštite osuđenih osoba mora biti jedan od ključnih kriterija u procesu približavanja Srbije Evropskoj uniji.
“Dok Novak Đukić slobodno živi u Srbiji, odgovor na pitanje koliko je Srbija blizu Evropskoj uniji mora biti identičan onome koliko je Srbija daleko od pravde za žrtve ratnih zločina”, poručila je Ćudić.
