„Glas za goluba“ postao je jedan od neobičnijih načina na koji dio mladih u Bosni i Hercegovini pred Opće izbore izražava nezadovoljstvo političkom ponudom, ali iza satire o Mehmedu Goluboviću otvara se ozbiljnije pitanje, zbog čega dio mladih prije bira ismijavanje izbornog procesa i poništavanje listića nego aktivno uključivanje u politiku.
Mehmed Golubović nije kandidat na Općim izborima. Riječ je o satiričnoj kampanji u kojoj je zamišljeni politički kandidat golub, sa programom, sloganima, posterima i vlastitom internet stranicom.
Autori kampanje kroz humor predstavljaju „plan za BiH“, govore o velikim razvojnim projektima i politici „za ljude i za ptice“, ali istovremeno otvoreno navode da Mehmed nije na izbornim listama. Zvanične kandidatske liste za Opće izbore 2026. objavila je Centralna izborna komisija BiH, a ime Mehmeda Golubovića na njima se ne nalazi.
Umjesto glasanja za izmišljenog kandidata, kampanja ljudima koji ne vide svoj izbor među ponuđenim kandidatima sugerira namjerno poništavanje glasačkog listića kao oblik protesta.
Birač koji namjerno poništi listić izlazi na izbore, ali njegov listić ne predstavlja važeći glas za kandidata ili politički subjekt. CIK je za ovogodišnje izbore objavio i posebna uputstva o pravilnom označavanju listića, dok izborna pravila preciziraju okolnosti u kojima se listić smatra nevažećim.
Glas za goluba otvara pitanje odgovornosti i stranaka i mladih
Iza humora se, međutim, nalazi problem koji nije nastao ove izborne godine. Istraživanja o političkim stavovima mladih u BiH godinama pokazuju nizak nivo povjerenja u političke institucije i ograničeno interesovanje za formalno političko djelovanje.
Studija o mladima u Bosni i Hercegovini iz 2024. godine, koju je objavila Friedrich Ebert Stiftung, navodi da 62,3 posto ispitanih mladih odbacuje mogućnost vlastitog političkog angažmana. U istoj studiji 64,2 posto ispitanika navelo je da nikada nije radilo u političkoj stranci, dok je svega 23,7 posto kazalo da bi bilo spremno na takav oblik političkog angažmana.
Podaci ne znače da kampanja Mehmeda Golubovića predstavlja stav većine mladih niti da će veliki broj mladih zaista poništiti listić. Pokazuju, međutim, širi kontekst u kojem politička satira, nepovjerenje prema strankama i distanca od tradicionalnih oblika političkog angažmana mogu naići na plodno tlo.
Ista studija pokazala je i da 18,8 posto ispitanih mladih smatra da ih ništa ne bi moglo motivisati da glasaju, dok je 39,7 posto onih koji glasaju kao važan motiv navelo konkretnu osobu, uz stav da su političke stranke uglavnom slične.
UNICEF-ova analiza položaja djece i mladih iz 2025. također govori o ograničenom političkom i građanskom angažmanu mladih i izraženom nepovjerenju prema formalnim demokratskim institucijama. U toj analizi se navodi da je izlaznost mladih između lokalnih izbora 2020. i Općih izbora 2022. pala sa 69 na 47 posto, uz napomenu da je riječ o podacima iz prethodnih izbornih ciklusa, a ne procjeni ponašanja mladih na izborima 2026. godine.
Kada nezadovoljstvo završi na nevažećem listiću
Upravo tu kampanja „Mehmed Golubović“ prestaje biti samo internetska šala. Ona postavlja pitanje jesu li političke stranke uspjele ponuditi mladima dovoljno razloga da politički proces doživljavaju kao prostor u kojem mogu nešto promijeniti.
S jedne strane, dio odgovornosti je na političkim subjektima. Pad povjerenja u stranke, percepcija da političke institucije ne odgovaraju na potrebe mladih i osjećaj isključenosti iz donošenja odluka evidentirani su i u istraživanjima koja su prethodila ovogodišnjim izborima. UNICEF navodi i da samo mali dio mladih iskazuje povjerenje u političke partije, dok su politički cinizam i uvjerenje da se njihov glas nedovoljno čuje među preprekama aktivnijem učešću.
S druge strane, nezadovoljstvo političkom ponudom samo po sebi ne proizvodi novu političku ponudu. Ako se protest završi isključivo poništenim listićem, humorom na društvenim mrežama ili povlačenjem iz političkog života, mladi ostavljaju prostor postojećim političkim strukturama da odluke nastave donositi bez njihovog snažnijeg neposrednog učešća. Formalni politički angažman nije jedini način političkog djelovanja, ali kandidatura, članstvo u strankama, građanske inicijative, organizacije civilnog društva, protesti i drugi oblici učešća omogućavaju da nezadovoljstvo preraste u zahtjev ili političku alternativu.
Zbog toga „glas za goluba“ može biti istovremeno duhovita politička satira i pokazatelj mnogo ozbiljnijeg društvenog problema. Ne može se na osnovu jedne internet kampanje zaključiti da su mladi u BiH masovno odustali od politike, ali postoje podaci koji potvrđuju nizak nivo povjerenja i slabu uključenost u tradicionalne političke strukture. Političkim strankama to postavlja pitanje zašto dio mladih ne prepoznaje njihove programe kao dovoljno uvjerljive, dok mladima ostavlja pitanje može li ismijavanje političkog sistema biti početak političkog angažmana ili će ostati samo izraz nezadovoljstva bez neposrednog utjecaja na raspodjelu političke moći.
