Paradajz se danas može kupiti gotovo tokom cijele godine, ali proljeće donosi prve veće količine ovog popularnog povrća na pijace i u trgovine. Dok mnogi kupci biraju one najurednije i najsjajnije primjerke, stručnjaci upozoravaju da upravo takvi plodovi često dolaze iz uzgoja gdje se koristi veća količina pesticida.
Foto: Pexels/ Paradajz
Kako prepoznati paradajz pun pesticida?
Jedan od načina kako da prepoznate paradajz koji je tretiran hemijskim sredstvima jeste da ga presiječete i pogledate njegovu unutrašnjost. Stručnjaci su upozorili da ukoliko se u sredini pojavi žuti dio ili žućkaste pruge koje se šire kroz meso, postoji velika vjerovatnoća da paradajz sadrži ostatke pesticida.
Također, potpuno ujednačeni plodovi, koji djeluju kao da su rađeni po šablonu, rijetko dolaze iz bašte bez hemije. S druge strane, plod koji ima brazde, smeđe šare ili izgleda neujednačeno, najčešće je znak da paradajz nije prskan.
Upravo zbog sumnje u ispravnost industrijskog uzgoja, mnogi odlučuju da pokušaju sami uzgojiti ovo povrće. Ova biljka je čest gost u baštama i na balkonima, jer ne traži previše, a daje obilje plodova.
Isto tako, obratite pažnju da li su paradajzi iste veličine, da li izgledaju identično jer kako su kazali stručnjaci a potvrdili i uzgajivači, upravo ti plodovi povrća koji izgleda savršeno i jednako kao i svi ostali, sigurno je da prirodnim putem nisu takvi postali.
Jedan od savjeta koji se daje prilikom kupovine paradajza jeste da se ne kupuje pakovan jer je po nepisanom pravilu iz proizvodnje u kojoj su obilno korišteni hemija i pesticidi. Također, ovo skoro svima omiljeno povrće, odnosno paradajzi koji su puni pesticida imaju tvrdu i koru i sjajnu kao plastika, za razliku od domaćeg paradajza ne tretiranog hemijama koji ima mekšu koru.
Ako vam ovo povrće miriše to je onda dobar znak. Domaći paradajz ima prepoznatljiv miris, pogotovo oko peteljke. Industrijski uzgojeno povrće često nema nikakav miris. Iako na posljednjem mjestu nije manje bitno a to je da uvijek pitate prodavača za male “savjete”.
Pitajte ih gdje su uzgajali ovo povrće, kada je ubran i slobodno sebi dajte za pravo da pitate da li koristi hemiju. Oni prodavači koji prodaju domaće proizvode, dobro tretirane i koji prate njihov rast i razvoj, vrlo rado će odgovoriti na pitanje o tome kako su uzgajali i ponositi se time.
Savjeti za sadnju paradajza
Prije sadnje, važno je izabrati sortu koja odgovara vašim uslovima. Ako se uzgaja na otvorenom, važno je da ima dosta sunca. Rasadnici često nude popularne vrste, ali to ne znači da će svaka od njih uspjeti u vašem dvorištu ili na vašoj terasi. Uvijek se isplati pitati nekoga ko ima iskustva sa sadnjom u sličnim uslovima.
Na našem području najpoznatija sorta je ” Volovsko srce”. Prepoznatljiva je po velikim, mesnatim plodovima srcolikog oblika koji mogu težiti od 200 do 600 grama. Najbolje uspijeva u toplim klimama sa puno sunca ali uz redovno zalijevanje i dobro tretirano tlo.
Foto: Pexels/ Paradajz – Volovsko srce
Kada govorimo o dobro pripremljenom tlu, može se reći da je to jedna i od najvažnijih stavki na koju moramo obratiti pažnju. Tvrdo i zbijeno tlo može onemogućiti rast korijena, pa je preporučljivo zemlju dobro prekopati i obogatiti je kompostom. To će pomoći da se biljka lakše primi i razvije.
Također, jedna od popularnijih sorti paradajza koju možemo naći na Balkanu jeste i Cherry rajčica. To je malena i okrugla sorta paradajza koja se najčešće koristi u salatama ili kao ukrasna rajčica a njena prednost je što brzo raste i daje plodove tokom cijele sezone.
Zanimljivo rješenje koje se često koristi među baštovanima jeste upotreba sode bikarbone. Kada biljka dostigne visinu od oko dva i po centimetra, u zemlju oko nje može se posuti nekoliko kašičica sode, ali bez dodirivanja stabljike.
Ovaj postupak pomaže da se smanji kiselost tla, a to direktno utiče na ukus paradajza. Soda se može ponovo koristiti i nekoliko sedmica prije berbe, kako bi plodovi bili još slađi.
