Kornatska tragedija, koja je 30. augusta 2007. godine odnijela živote 12 vatrogasaca, ovih dana ponovo se nameće kao bolna opomena, dok se Hrvatska i Bosna i Hercegovina bore s požarima kakvi su u pojedinim trenucima ugrožavali naselja, kuće i ljude.
Dan koji je zauvijek promijenio hrvatsko vatrogastvo
Za manje od dvije sedmice navršit će se 19 godina od dana koji je zauvijek promijenio hrvatsko vatrogastvo. Na otoku Veliki Kornat tog 30. augusta 2007. grupa od 13 vatrogasaca našla se usred požara koji se razvio nevjerovatnom brzinom. Dvanaestorica su poginula na mjestu događaja ili kasnije preminula u bolnicama, dok je jedini preživjeli bio tada 23-godišnji Frane Lučić.
Posebno potresna ostala je činjenica da su među poginulima bili izuzetno mladi ljudi. Marko Stančić i Karlo Ševerdija imali su tek 17 godina, a veliki dio stradalih vatrogasaca bio je u ranim dvadesetim. Šestorica su preminula na Kornatu, dok je još šest vatrogasaca izgubilo bitku za život nakon što su prevezeni u bolnice.
Omiš ponovo pokazao koliko vatra može biti nepredvidiva
Gotovo dvije decenije kasnije, prizori vatre koja se nezaustavljivo približava kućama ponovo su viđeni u Dalmaciji.
Požar koji se 13. augusta s područja Lokve Rogoznice proširio prema Omišu, potpomognut snažnim vjetrom, zahvatio je više od 1.000 hektara. Oko hiljadu ljudi moralo je biti evakuisano, kuće i druga imovina našli su se na udaru vatre, a stotine vatrogasaca tokom noći pokušavale su zaustaviti njeno širenje.
Požar kod Omiša odnio je i jedan život. Hrvatske institucije potvrdile su da je poginula 34-godišnja državljanka Bosne i Hercegovine Dragana Antešević, koja je nestala tokom bijega pred vatrom na području Stanića. Više desetina osoba je povrijeđeno, a dio njih zadobio je teške povrede.
Vještak s Kornata: Ovo nije bio običan požar
Upravo je omiški požar ovih dana ponovo otvorio priču o Kornatima.
Slobodan Kocijan, jedan od glavnih vještaka koji su istraživali Kornatsku tragediju, kazao je da je način na koji se požar kod Omiša širio značajno odstupao od požara otvorenog prostora kakvi se godinama viđaju tokom ljeta. Kao izuzetak s kojim ga je moguće porediti naveo je upravo Kornat.
Prema njegovom objašnjenju, obilna vegetacija nakon kišnog perioda, potom dugotrajna suša i bura stvorili su uslove u kojima se vatra mogla širiti izuzetno brzo.
Kocijan je upozorio i na pitanje evakuacije. Smatra da planovi ne smiju postojati samo na papiru, nego ih je potrebno redovno provjeravati kroz vježbe u kojima učestvuju vatrogasci, policija, hitna pomoć i druge službe.
I Bosna i Hercegovina danima pod vatrom
Dok se u Hrvatskoj zbraja šteta, s vatrom su se prethodnih dana borili i vatrogasci širom Bosne i Hercegovine.
Posebno teška situacija bila je na području Konjica, gdje su gorjeli Kanjina, Živašnica, Brđani, Džepi i Džepska planina. Visoke temperature, vjetar i nepristupačan teren otežavali su gašenje, a uz vatrogasce i mještane angažovani su helikopteri Oružanih snaga BiH i Air Tractori.
Požari su istovremeno bili aktivni ili su zahtijevali intervencije i na području Neuma, Mostara, Čapljine, Bosanskog Grahova, Tomislavgrada i drugih dijelova zemlje.
Na konjičkom području oba kraka velikog požara kasnije su lokalizovana, ali su ekipe ostale na terenu zbog mogućnosti ponovnog aktiviranja vatre.
Kornati kao upozorenje i 19 godina kasnije
Upravo takve situacije pokazuju zbog čega Kornatska tragedija nije samo priča iz 2007. godine koju se jednom godišnje spomene uz godišnjicu. Ona je podsjetnik na to koliko se odnos snaga na požarištu može promijeniti u kratkom vremenu, naročito kada se spoje suha vegetacija, visoke temperature, vjetar i teško pristupačan teren.
Vatrogasci koji danas gase požare u Hercegovini, Dalmaciji ili bilo kojem drugom dijelu regije izlaze pred istu nepredvidivu prirodu vatre. Iza fotografija kanadera, helikoptera i vatrogasnih vozila zato ostaje mnogo jednostavnija slika, ljudi koji ulaze prema mjestu s kojeg svi ostali pokušavaju izaći.
