Ubistvo iranskog vrhovnog vođe, ajatolaha Alija Hamneija, predstavlja, kako navodi CNN u analizi, opasno pojednostavljivanje izuzetno složenog problema. Njegova dugogodišnja vladavina bila je obilježena lošim upravljanjem i snažnom represijom, a završena je, prema ocjenama, jednom od najbrutalnijih epizoda nasilja koje je režim koristio kako bi zadržao vlast.
Njegova smrt izazvala je podijeljene reakcije – dok su se na ulicama Teherana mogli vidjeti prizori slavlja, vlasti su proglasile 40 dana zvanične žalosti, uz masovna okupljanja pristalica režima. U isto vrijeme, unutar struktura vlasti započela je borba za nasljeđivanje i traženje odgovora na pitanje šta slijedi nakon Hamneija.
Obezglavljen vrh sigurnosnog aparata
Izraelski zvaničnici nagovijestili su da je napad ubrzan kako bi se iskoristila situacija u kojoj su se ključni iranski lideri našli na istom mjestu. Osim Hamneija, u razmaku od nekoliko sati ubijeni su ministar odbrane Aziz Nasirzadeh, šef Nacionalnog vijeća sigurnosti Ali Shamkhani i komandant Korpusa islamske revolucionarne garde Mohammad Pakpour. Riječ je o vrhu sigurnosne strukture koja je nedavno bila reorganizovana.
CNN navodi da se čini kako je američki predsjednik Donald Trump posegnuo za takozvanim „venecuelanskim scenarijem“, sugerišući da već ima potencijalnog nasljednika na umu, slično kao nakon hapšenja Nicolása Madura, kada je podržao Delcy Rodriguez kao preferiranog sagovornika. Ipak, Trump nije precizirao ko bi, prema njegovom mišljenju, trebao preuzeti vodeću ulogu u Iranu, dok se od Teherana očekuje da uskoro predstavi plan nasljeđivanja.
Autokratija bez jasne alternative
Prema analizi, tokom skoro pola vijeka teokratski sistem u Iranu prerastao je u autokratiju i kleptokratiju, a značajan dio od više od 90 miliona stanovnika oslanja se na državni aparat za osnovnu egzistenciju.
Za razliku od Sirije, gdje su sigurnosne strukture krajem 2024. godine bile iscrpljene i ekonomski sistem devastiran dugotrajnim ratom, iranske sigurnosne snage su, kako se navodi, nedavno pokazale sposobnost brutalnog gušenja januarskih protesta.
Sjedinjene Američke Države i Izrael, prema CNN-u, ostaju gotovo usamljeni u procjeni da uklanjanje vrha režima automatski vodi ka stabilnijem i boljem poretku. Historija, navodi se, ne nudi mnogo primjera u kojima su zračne kampanje jednostavno srušile režime i dovele do stabilnih zamjena koje su podržavali napadači.
Ne postoji organizovana opozicija koju bi Washington mogao lako podržati. Reza Pahlavi, sin svrgnutog šaha, suočio bi se s ogromnim rizikom ukoliko bi pokušao preuzeti vlast, jer bi ga, prema ocjenama, preostali elementi IRGC-a mogli pokušati eliminisati. Analiza zaključuje da bi eventualno rješenje moglo proizaći upravo iz ostataka postojećeg sistema.
Rizik od destabilizacije
Zapadne procjene ističu da Iran, suočen s ekonomskim problemima i represivnim sistemom, treba duboke promjene, te da dio stanovništva teži većim slobodama. Međutim, upozorava se na opasnost potpunog raspada sistema, mogućnost frakcijskih sukoba i širenja nasilja koje bi moglo destabilizovati ne samo Iran, već i cijeli Bliski istok.
U analizi se navodi da ograničeni politički kapacitet američkog predsjednika za dugotrajan vojni angažman dodatno povećava rizik. Trump, kako se ističe, nije eksplicitno proglasio promjenu režima zvaničnim ciljem, već je takvu mogućnost podsticao, što mu ostavlja prostor da proglasi uspjeh u trenutku koji sam odabere, bez obzira na dugoročne posljedice po Iran.
Na kraju, CNN zaključuje da su superiorna tehnologija i vojna moć omogućile Washingtonu i Tel Avivu brzo djelovanje, ali da duboko ukorijenjene unutrašnje složenosti Irana ostaju neriješene.
