24. novembar nosi poseban historijski trag za Bosnu i Hercegovinu. Na ovaj dan 1995. godine, Predsjedništvo Republike BiH usvojilo je prvu državnu himnu Bosne i Hercegovine – pjesmu „Jedna si jedina“. Tekst je napisao Dino Dervišhalidović (Dino Merlin), a melodija je preuzeta iz tradicionalne pjesme „S one strane Plive“. Himna je brzo postala jedan od prepoznatljivih simbola zemlje u godinama nakon rata.
Iako snažno emotivno prihvaćena među dijelom građana, „Jedna si jedina“ nije opstala kao zvanična himna. Već 1998. godine visoki predstavnik Carlos Westendorp nametnuo je odluku kojom je usvojena nova himna, instrumentalna kompozicija „Intermezzo“ autora Dušana Šestića. Obrazloženje je bilo da prethodna himna nije imala dovoljno široku podršku među svim narodima, iako njen tekst ne sadrži etničke odrednice.
Usvajanjem nove melodije ponovo se otvorilo pitanje teksta. Zbog toga je 2008. godine raspisan javni konkurs koji je trajao od 20. juna do 1. oktobra. Stiglo je čak 339 prijedloga, a posebno formirana komisija u uži izbor uvrstila je tekst koji su napisali Dušan Šestić i Benjamin Isović. Iako je ovaj prijedlog bio visoko ocijenjen, nije dobio potrebnu podršku u Parlamentarnoj skupštini BiH, pa himna ni danas nema službeno usvojene stihove.
Bosna i Hercegovina u tome nije izuzetak. Nekoliko država svijeta također koristi isključivo instrumentalne himne, među njima Španija, San Marino i Kosovo. U svim tim slučajevima zajednički nazivnik je isti, nedostatak političkog konsenzusa oko sadržaja teksta ili odluka da se izbjegne svako potencijalno isključivanje.
Dvadeset i devet godina nakon usvajanja „Jedna si jedina“, Bosna i Hercegovina i dalje ima himnu koju mnogi poznaju samo kao melodiju. Tekst je i danas pitanje oko kojeg nikada nije postignut dogovor, pa je država ostala među rijetkima u svijetu koje zvanično stoje uz instrumentalnu verziju. Ipak, datum 24. novembar ostaje važan dio savremene historije BiH i podsjetnik na prvi pokušaj stvaranja zajedničkog državnog simbola nakon rata.
