Azil za pse „Nirina“ jedan je od najvećih u Bosni i Hercegovini i trenutno brine o oko 250 pasa spašenih s ulice. Svi su vakcinisani i sterilisani, u čistim i urednim boksovima.
Uprkos tome što je zahvaljujući otvaranju azila broj pasa lutalica u Tuzli danas znatno manji nego ranije, „Nirina“ danas prolazi kroz jednu od najtežih faza od osnivanja.
„Mi svake godine ulazimo u novu sa finansijskim problemima, ali ove godine su oni zaista izraženiji. Dio našeg finansiranja dolazi iz Budžeta Grada Tuzla, a sada ne znamo hoće li to biti slučaj. Uveden je novi zakon i moramo aplicirati na javni poziv – ne znamo kada će biti, niti hoćemo li proći.“ navodi Lejla Majdančić, PR azila „Nirina“.
Bez dovoljno novca, azil trenutno funkcioniše u izuzetno teškim uslovima, bez stalnog priključka na vodu i električnu energiju, dok se tokom zimskih mjeseci potrošnja hrane značajno povećava. Ako ostvare pravo na sredstva putem javnog poziva, novac bi mogli dobiti tek krajem marta ili početkom aprila. Do tada, pitanje je kako održati svakodnevnu brigu o stotinama životinja.
„Naš broj pasa je jako veliki. Donacije pojedinaca ne mogu pokriti sve troškove, od radnika, kojih već sada nemamo dovoljno, do hrane, koja je zimi potrebna u većim količinama. Ovo je zaista jako težak period za nas.“ navodi Majdančić.
Kako je nekada bilo?
Iz azila podsjećaju da je prije njegovog otvaranja Tuzla imala ozbiljan problem s napuštenim psima, uz česte incidente i napade, posebno u zimskim mjesecima. Jedan od onih koji se dobro sjeća tog perioda je i Aleksandar Aničić koji je svog psa udomio upravo iz „Nirine.“ I danas posjećuje azil, kao i nekolicina građana koji redovno donose hranu i doniraju novac. Kaže, za njega ovo nije samo pitanje empatije i ljubavi prema životinjama, nego pitanje sigurnosti svih građana.
KAKO JE AZIL IZGLEDAO PRIJE UREĐENJA POGLEDAJTE OVDJE
„U azilu je više od 200 pasa. Zamislite da taj azil prestane s radom i da svi oni odjednom završe na ulici. To ne bi bio problem samo za pse, nego i za građane. Ljudi u azilu rade plemenit posao, brinu o njima, hrane ih, liječe i na kraju im pronađu dom…..“ navodi Aničić.
Iz gradske uprave pojašnjavaju da nisu uskratili sredstva azilu, već da su nakon uvođenja federalnih smjernica o minimalnoj potrošnji budžetskih sredstava, morali primjeniti novi model. On podrazumijeva da udruženja, umjesto direktne podrške, sredstva mogu dobiti samo putem javnih poziva.
„Sredstva su planirana u Budžetu, ali se dodjeljuju putem javnog poziva, u skladu sa važećim smjernicama. Na toj poziciji planiran je iznos od 368 hiljada KM. Udruženje ‘Nirina’, kao i i druga udruženja, imaju pravo da se prijave i, ukoliko ispune kriterije, dobiju sredstva.“ ističe Asja Redžić, pomoćnica gradonačelnika za Službu za kulturu, sport, mlade i socijalnu zaštitu.
Iz Grada Tuzla navode da postupak javnog poziva traje oko dvije sedmice, te da se isplata sredstava očekuje tokom marta. Do tada, azil „Nirina“ opstaje zahvaljujući donacijama i entuzijazmu zaposlenih i volontera, pokušavajući da zadrži minimum uslova, kako psi ne bi ponovo završili tamo odakle su spašeni – na ulici.
Otkrivamo zašto su računi za grijanje nekad veći, a nekad manji iako je stan iste kvadrature
