Deveti maj: Sjećanje na kraj najvećeg rata
Deveti maj 1945. godine ostao je zauvijek upisan u historiju kao dan kada je nacistička Njemačka kapitulirala i kada je završeno najkrvavije poglavlje savremene historije. Taj trenutak nije bio samo vojni trijumf, već pobjeda ideje da svijet može i mora biti uređen na osnovama slobode, ravnopravnosti i ljudskog dostojanstva.
U ratom razorenoj Evropi, na ruševinama gradova i zgarištima ljudskih sudbina, začela se vizija kontinenta bez sukoba, što će kasnije postati temelj Evropske unije. Danas, deveti maj obilježavamo i kao Dan Evrope, slaveći zajedništvo, solidarnost i težnju ka miru koji nije podrazumijevan, nego stalno iznova osvajana vrijednost.
Deveti maj u Bosni i Hercegovini: Dan Zlatnih ljiljana
U jednom dijelu Bosne i Hercegovine, deveti maj nosi dodatno, duboko emotivno značenje.
Obilježava se i kao Dan Zlatnih ljiljana, odajući počast onima koji su svojim životima branili zemlju tokom agresije devedesetih godina, boreći se za odbranu nezavisnosti i teritorijalnog integriteta.
Za preživjele i porodice poginulih, ovaj datum nije samo podsjećanje na prošlost, nego i opomena da su ideje mržnje, podjela i nasilja bile i ostale prisutna prijetnja.
U zemlji koja je preživjela pokušaj uništenja upravo zbog svog višenacionalnog i otvorenog karaktera, razumijevanje važnosti antifašističkih vrijednosti nije stvar daleke historije, već pitanje opstanka.
Moskva i deveti maj pod sjenom rata
Godinama je glavna svjetska manifestacija Dana pobjede bila parada na Crvenom trgu u Moskvi, koja je okupljala predstavnike brojnih država, čuvajući sjećanje na zajedničku borbu protiv nacizma.
Danas, ta slika je zamagljena.
Od početka invazije na Ukrajinu, parada u Moskvi sve više liči na demonstraciju sile nego na sjećanje na zajedničku borbu. Umjesto svečanosti mira Moskva i Putin će i ove godine ugostiti državne zvaničnike čija imena sve češće prate optužbe za autoritarizam i kršenje ljudskih prava poput Dodika i Vučića, one čija politika sve manje ima dodira s principima slobode i prava naroda na samoopredjeljenje.
U glavnom gradu Rusije, deveti maj više nije trenutak univerzalnog ponosa, već prikaz nove podjele svijeta. Parada postaje platforma za demonstraciju sile i političkih poruka koje produbljuju podjele, umjesto da grade zajednički narativ o borbi protiv zla.
Svijet koji zaboravlja: Je li fašizam zaista pobijeđen?
Osamdeset godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, pred sobom imamo ozbiljno pitanje da li smo zaista pobijedili fašizam?
Širom svijeta jačaju desničarski pokreti koji otvoreno dovode u pitanje prava manjina, slobodu medija i demokratske institucije. U Evropi se bilježi rast ekstremno desnih stranaka koje ulaze u parlamente i vlade, u Sjedinjenim Američkim Državama ponovo se preispituju osnovna prava građana, dok su u Izraelu, Indiji i pojedinim državama Latinske Amerike na vlasti lideri čija retorika dijeli društva na podobne i nepodobne.
Stari obrasci netolerancije vraćaju se pod novim imenima, često prikriveni brigom za “nacionalne interese” ili “zaštitu tradicionalnih vrijednosti”.
Riječnik isključivosti, glorifikacija nasilja, napadi na slobodne medije i demonizacija manjina podsjećaju na rane faze istorije koje su jednom već dovele do katastrofe.
Kriza međunarodnog prava: Ukrajina, Gaza i tihi ratovi
Nakon Drugog svjetskog rata stvoren je međunarodni sistem zasnovan na Povelji Ujedinjenih nacija, sa jasnim pravilima o zaštiti suvereniteta, ljudskih prava i ograničenju upotrebe sile.
Danas, taj poredak pokazuje ozbiljne pukotine.
Rat u Ukrajini brutalno je prekršio principe nepovredivosti granica i prava naroda na miran život. Gaza, suočena s neselektivnim bombardovanjem i razaranjem civilne infrastrukture, postala je primjer kako međunarodno pravo može biti ignorisano pred očima cijelog svijeta. U svim aspektima: u neselektivnim napadima na civile, rušenju bolnica, škola i skloništa, zaštite civila, izgladnjivanja, obustavljanja humanitarne pomoći, hrane i lijekova, ubistva humanitarnih radnika, novinara, preko proporcionalnosti upotrebe sile, do odgovornosti za ratne zločine i genocid međunarodno pravo je pogaženo, a odgovornost za ta kršenja ostaje bez pravih sankcija. Globalne institucije ostale su bez stvarnog mehanizma za zaštitu žrtava.
Na drugoj strani svijeta, sukobi u Sudanu, Jemen, napetosti između Indije i Pakistana, svjedoče o tome da ratovi nisu izuzeci, već trajna prijetnja.
Novi ratovi: Sajber prijetnje i hibridne destabilizacije
Ratovi današnjice sve češće se vode izvan „linija fronta“ koje možemo vidjeti.
Sajber napadi na infrastrukturu, hakiranje državnih institucija, manipulacija informacijama putem društvenih mreža i sofisticirane kampanje dezinformacija postali su alati modernih sukoba. Države koje nominalno nisu u ratu koriste sajber prostor za napade na bolnice, energetske mreže, medije i političke sisteme drugih zemalja.
Hibridno ratovanje, koje spaja klasične vojne operacije sa ekonomskim pritiscima, sajber napadima i propagandom, postalo je dominantan oblik sukobljavanja u 21. stoljeću. Primjeri iz Ukrajine, gdje je sajber prostor postao ravnopravno bojno polje uz frontove na tlu, pokazuju koliko su nove tehnologije promijenile prirodu sigurnosnih prijetnji.
Globalna sigurnost više nije pitanje samo oružanih sukoba, već i pitanja kontrole podataka, zaštite kritične infrastrukture i borbe protiv širenja lažnih informacija koje podrivaju demokratske procese.
Opasna retorika, prijetnje stabilnosti i pokušaji destabilizacije BiH
Dok svijet obilježava 80 godina od pobjede nad fašizmom, Bosna i Hercegovina, zemlja čiji je narod teško platio cijenu agresije u posljednjoj deceniji prošlog stoljeća, i dalje se suočava sa ozbiljnim izazovima.
Posebno zabrinjava politika i retorika Milorada Dodika, koji kontinuirano negira državne institucije, prijeti secesijom i omalovažava presude međunarodnih sudova. Njegovi potezi, uključujući pokušaje derogiranja ustavno-pravnog poretka i negiranja ratnih zločina, destabiliziraju ne samo unutrašnje prilike u BiH, već i širi region.
Retorika koju koristi podsjeća na devedesete godine i opasno koketira s politikama koje su prethodno vodile u sukobe. U zemlji gdje su rane još uvijek svježe, ovakva politika nosi poseban rizik i predstavlja ozbiljno upozorenje da mir nije vječno zagarantovan.
Deveti maj: Dan odgovornosti, a ne samo sjećanja
Deveti maj nije samo prilika da odamo počast prošlosti, nego i trenutak da preispitamo vlastitu odgovornost prema budućnosti.
Deveti maj ostaje snažan simbol, no njegova poruka ne može se ograničiti na ceremonijalne govore i polaganje vijenaca. Ovaj datum zahtijeva da se prisjetimo da fašizam nije samo prošlost, već prijetnja koja poprima nove oblike.
Biti antifašista danas znači boriti se protiv svakog oblika mržnje, diskriminacije i nasilja, bez obzira na to ko ga provodi i s koje strane dolazi.
Biti antifašista danas znači jasno i glasno braniti principe međunarodnog prava, ljudskog dostojanstva i prava naroda na slobodan život.
Mir, sloboda i dostojanstvo ideali zbog kojih su milioni položili svoje živote, danas traže jednako hrabru, odlučnu i principijelnu odbranu.
Osmijeh djeteta u razorenoj Gazi, zabrinut pogled žene koja bježi iz Harkiva, tiha patnja porodice koja se oprašta na granici Sudana, sve su to slike koje nas opominju da borba za mir i pravdu nije završena, da deveti maj nije samo datum, nego živa obaveza.
Možda će vas zanimati i ovo:
U Tuzli obilježen 4. april – Dan kada je Tuzla odbranila svoju slobodu
U Gračanici svečano obilježan Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine
Tribina u Tuzli u čast Dana Armije RBiH: Istina o herojima ne smije se zaboraviti
Obilježena 33. godišnjica osnivanja manevarskih jedinica Stanice javne bezbjednosti Tuzla
