Nakon što je Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine potvrdilo presudu kojom se Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, osuđuje na godinu zatvora i šest godina zabrane obavljanja javne funkcije zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika, politička scena entiteta ulazi u novu fazu neizvjesnosti.
Ključno pitanje koje se postavlja jeste – ko bi mogao preuzeti njegovu funkciju?
Iako Centralna izborna komisija još uvijek nije raspisala izbore, spekulacije o mogućim kandidatima već su u punom jeku. U javnosti se najčešće spominje nekoliko osoba.
Stanivuković između opozicije i bliskosti s Dodikom
Draško Stanivuković, gradonačelnik Banje Luke i lider Partije demokratskog progresa (PDP), jedno je od najeksponiranijih političkih lica u Republici Srpskoj. Iako formalno opozicionar, njegov politički odnos prema Dodiku i SNSD-u često je bio ambivalentan. U više navrata pokazivao je razumijevanje i simpatije prema Dodikovim postupcima, što je u dijelu javnosti protumačeno kao politički oportunizam.
Nakon što je presuda protiv Dodika postala pravosnažna, Stanivukovićevo insistiranje da PDP neće učestvovati u eventualnim prijevremenim izborima izazvalo je ogorčenje u ostatku opozicije. Takav stav, koji su mnogi doživjeli kao neizravnu podršku aktuelnoj vlasti, ostavio je dojam nejasnog političkog kursa i otvorio pitanja o budućnosti PDP-a kao relevantne opozicione snage.
Jelena Trivić – kritika bez uvjerenja?
Drugo ime koje se sve češće pominje je Jelena Trivić, bivša poslanica i liderka stranke Narodni front. Trivić je javnosti poznata kao oštra kritičarka režima Milorada Dodika i zagovornica institucionalne borbe protiv korupcije i klijentelizma. Ipak, dio građana RS-a izražava sumnju u autentičnost njene opozicione pozicije.
Naime, uprkos retorici koja se jasno suprotstavlja vlasti, percepcija dijela javnosti je da se u temeljnim političkim stavovima Trivić ne razlikuje bitno od Dodika. Često se može čuti tvrdnja da bi, u slučaju dolaska na vlast, “krenula istim putem”, što je stav koji naročito odzvanja među građanima Banje Luke.
U nedavnom gostovanju u podcastu Klix Studija, Trivić je jasno poručila da nema ambiciju da bude “prva predsjednica Republike Srpske”, dodatno zamućujući sliku mogućih kandidata u narednom periodu.
Crnadak, Cvijanović i Vukanović – realni kandidati ili ?
Još jedno ime koje se u političkim krugovima diskretno pominje kao potencijalni kandidat za predsjednika Republike Srpske jeste Igor Crnadak, dugogodišnji funkcioner PDP-a i partijski kolega Draška Stanivukovića. Za razliku od svog stranačkog šefa, Crnadak je zadržao jasniji opozicioni kurs i izbjegavao kontroverzne izjave koje su PDP dovele u raskorak sa ostatkom opozicije. Ipak, iako ga se često ističe kao mogućeg „neutralnog“ kandidata, Crnadak se do sada nije javno izjasnio niti pokazao ambicije za ovu funkciju, ostavljajući prostor samo za špekulacije.
U javnosti se pominje i ime Željke Cvijanović, trenutne članice Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda. Iako formalno ima političku težinu i iskustvo za takvu funkciju, njen povratak na entitetski nivo bio bi presedan, a ujedno bi izazvao dodatne tenzije unutar SNSD-a. Stranka bi u tom slučaju morala balansirati između partijskih interesa na državnom i entitetskom nivou, što dodatno komplikuje već složenu političku situaciju.
S druge strane, Nebojša Vukanović, zastupnik u Narodnoj skupštini RS i lider stranke Za pravdu i red, često se u javnosti ističe kao jedina dosljedna opozicija Dodikovoj vlasti. Njegova oštra retorika, direktni nastupi i višegodišnja kritika režima učinili su ga miljenikom dijela birača koji priželjkuju radikalnu promjenu. Ipak, iako su brojni mediji navodili da je Vukanović potencijalni kandidat za predsjednika RS, on je u nedavnom gostovanju na Face TV demantovao takve navode, navodeći da nema namjeru da se kandiduje za tu funkciju.
Duraković i Dodikov sin – simbolika naspram realnosti
Među imenima koja se povremeno spominju u kontekstu potencijalnog predsjednika Republike Srpske našlo se i ime aktuelnog potpredsjednika entiteta Ćamila Durakovića. U političkoj praksi, potpredsjednici su u više navrata preuzimali privremene ovlasti u kriznim situacijama, ali u ovom slučaju eventualno preuzimanje funkcije od strane Durakovića bilo bi moguće jedino putem izbora.
Duraković: Dodik mi oduzima prava, ovo je politički progon
Iako formalno nije isključena takva mogućnost, politički analitičari procjenjuju da bi ovakav ishod bio gotovo nemoguć. Prevladavajuće etničke i vjerske podjele u Republici Srpskoj, koje ni decenijama nakon rata nisu prevaziđene, predstavljaju glavnu prepreku. Duraković je već osjetio posljedice političkih previranja – nakon što je Dodik ostao bez mandata, Durakoviću su oduzeti službeni automobil, savjetnik i stan, što je on nazvao jasnim primjerom političkog progona.
Kao krajnje kontraverzna opcija, u medijima se pominje i Igor Dodik, sin Milorada Dodika. Njegovo ime se najčešće dovodi u vezu sa porodičnim i političko-poslovnim interesima SNSD-a, a ne sa konkretnim političkim radom. Jedina zvanična funkcija koju obnaša jeste pozicija organizacionog sekretara stranke, koju mnogi smatraju simboličnom, bez stvarne političke težine. Uz to, brojne afere i špekulacije o umiješanosti u netransparentne poslove dodatno kompromituju ideju da bi mogao postati ozbiljan kandidat za predsjedničku funkciju.
Šta će biti sa Ustavom i NSRS?
Ustav RS-a ne predviđa situaciju u kojoj predsjednik izgubi funkciju na ovaj način. Sličan slučaj desio se 2007. godine kada je, nakon smrti Milana Jelića, NSRS izabrala Igora Radojičića za v.d. predsjednika, što je prema pravnicima bilo djelimično neustavno jer su mogli imenovati samo potpredsjednika.
Pravni stručnjak Milan Blagojević tvrdi da NSRS može „pomoći“ u ovakvim situacijama kroz tzv. ustavni običaj, ali da je prethodno rješenje bilo pogrešno jer nije poštovana procedura.
U slučaju da odluka protiv Dodika postane pravosnažna, vlasti RS-a imaju dvije opcije: da ignorišu institucije BiH i zadrže Dodika, čime bi potpisivao pravno ništavne dokumente, ili da poštuju odluku i izaberu novog predsjednika, što bi se u njihovom narativu moglo protumačiti kao izdaja.
Blagojević smatra da je malo vjerovatno da će žalba Dodikovog pravnog tima biti usvojena jer bi to značilo da građanski dio suda ruši odluku krivičnog odjela, što pravno nije moguće.
NSRS će tako morati birati između poštovanja zakona ili otvorenog izazivanja ustavne krize, a nijedna od opcija ne donosi politički mir.
Ko će obnašati funkciju prvog čovjeka RS-a, ostaje nepoznato. U narednom periodu saznat ćemo ko će biti kandidati za ovu funkciju i ko će biti odabran voljom građana.
