Dud ili kako se još naziva murva raste tiho, ali daje mnogo, od jačanja imuniteta do reguliranja šećera u krvi. U tekstu donosimo dva recepta za čaj i sok od duda.
Dud je stablo koje u mnogim dvorištima i uz puteve raste gotovo neprimijećeno, ali svake godine donosi obilje sitnih, sočnih plodova. Poznat i kao murva, ovo drvo sve rjeđe bude planski zasađeno, a ipak opstaje: otporno, prilagodljivo i korisno. Plodovi duda često ostaju neubrani, iako imaju izuzetnu nutritivnu i ljekovitu vrijednost. Zbog svoje skromnosti, dud se ne ističe ljepotom, ali njegova vrijednost dolazi u plodu, lišću i čak kori drveta.
Tri vrste duda i kako ih prepoznati
Najčešće se susreću tri vrste: bijeli, crni i crveni dud. Bijeli dud (Morus alba) ima svijetle plodove koji su ponekad gotovo prozirni, a listovi ove vrste često se koriste za prehranu dudovog moljca. Plodovi bijelog duda su blagog, pomalo vodenastog ukusa i idealni za sušenje. Crni dud (Morus nigra) daje tamne bobice gotovo crne boje, izuzetno bogatog, slatkasto-kiselkastog okusa, te se najčešće koristi za sokove i pekmeze. Crveni dud (Morus rubra), iako rjeđi, ima prepoznatljivu tamnocrvenu boju ploda i nešto grublju teksturu.
Drveće duda može doseći visinu i do deset metara, a krošnja često pruža gust hlad. Upravo su zbog toga u prošlosti dudovi sadnjeni uz putove, u školskim dvorištima i kraj seoskih kuća, gdje su pružali i zaklon i plod. Danas se sve rjeđe sade, iako su izuzetno zahvalni: ne traže posebne uslove, podnose sušu i ne zahtijevaju hemijsku zaštitu.
Gdje se danas još može vidjeti dud?
U urbanim sredinama, poput Tuzle, stabla duda i dalje postoje u starim dvorištima i uz staze. Iako nisu dio modernih pejzažnih rješenja, opstaju kao tihi svjedoci nekih starijih vremena. U nekim općinama čak se razmatra njihovo uklanjanje zbog plodova koji ostavljaju tragove na asfaltu, iako vrijednost ovog stabla nadilazi površne kriterije uređenja prostora.
Jeste li znali?
Bijeli dud ima ključnu ulogu u proizvodnji jednog od najcjenjenijih prirodnih materijala, svile. Njegovo lišće je jedina hrana dudovom moljcu (Bombyx mori), gusjenici iz koje se dobija prirodna svilena nit. Ta drevna veza između biljke i insekta poznata je još iz antičke Kine, gdje je uzgoj duda bio temelj svilarstva. Bez bijelog duda, svilena tkanina kakva se poznaje danas ne bi ni postojala.
Zdravstvene koristi duda
Plod duda sadrži vitamin C, željezo, kalcij, kalij i snažne antioksidanse. Djeluje blagotvorno kod anemije, umora, slabog imuniteta, ali i kao podrška zdravlju kože. Neka istraživanja ukazuju da dud pomaže u regulaciji holesterola i šećera u krvi, zbog čega se posebno preporučuje osobama s predijabetesom ili blagim oblicima inzulinske rezistencije.
Ljekovitost se ne odnosi samo na plod. Lišće duda, naročito bijelog, koristi se za pripremu čaja koji ima lagano hipoglikemijsko i antiupalno djelovanje. Takođe, čaj od listova može pomoći kod respiratornih tegoba i sezonskih alergija.
Recept: Čaj od lista bijelog duda
Za pripremu čaja koriste se mladi, zdravi listovi bijelog duda. Najbolje ih je ubrati ujutro, oprati pod mlazom hladne vode i ostaviti da se prirodno osuše na sjenovitom, prozračnom mjestu. Kada listovi potpuno izgube vlagu, mogu se čuvati u papirnoj vrećici ili staklenoj tegli. Za jednu šolju čaja dovoljne su dvije kašike osušenog lišća. Listovi se preliju s 200 mililitara kipuće vode, zatim se poklopi i ostavi da odstoji desetak minuta. Nakon toga se čaj procijedi i pije dok je topao. Najčešće se konzumira bez dodatka šećera, a može se piti jednom do dva puta dnevno, posebno ujutro ili nakon obroka, u zavisnosti od potrebe i zdravstvenog stanja.
Recept: Domaći sok od duda bez konzervansa
Za pripremu domaćeg soka od duda potrebno je otprilike jedan kilogram zrelih plodova, po mogućnosti crnog ili bijelog duda. Plodove je prvo potrebno pažljivo oprati, a zatim ih staviti u šerpu zajedno s pola litre vode. Smjesa se kuha desetak minuta, sve dok dud ne omekša i pusti svoj sok. Nakon toga se kuhana masa procijedi kroz gazu ili fino cjedilo kako bi se dobio bistri sok bez pulpe.
U procijeđeni sok dodaje se sok od dva limuna i po želji 200 do 300 grama šećera, u zavisnosti od toga koliko je prirodni plod sladak. Tekućina se zatim još jednom prokuha pet minuta, a zatim se vruć sok sipa u prethodno sterilisane staklene boce. Dobro zatvorene boce čuvaju se na hladnom i tamnom mjestu, a jednom otvorene treba ih držati u frižideru i potrošiti u roku od nekoliko dana.
Vrijeme berbe i načini čuvanja
Sezona berbe duda traje kratko, obično tokom juna i početkom jula. Plodove je najbolje ubrati direktno u posude jer su osjetljivi i brzo propadaju. Mogu se konzumirati svježi, ali i sušiti, zamrzavati ili prerađivati. Sok i pekmez od duda odličan su način da se zadrže njihovi nutritivni kvaliteti i uživa u njihovom ukusu i van sezone.
Možda će vas zanimati i ovo:
Voće i povrće koje ne treba držati u frižideru, evo kako ga pravilno sačuvati
Crvići u trešnjama: Kako ih prepoznati i sigurno ukloniti
Ubod stršljena kod djece može izazvati privremenu paralizu
