Domovi za starije u TK ponovo su otvorili pitanje koje se ne može svesti na broj kreveta, kvadraturu prostorija ili postojanje dozvole za rad. Mnogo je važnije koliko ljudi zaista brine o starijim, bolesnim i nepokretnim korisnicima, posebno tokom noći, ko provjerava njihov broj i stručnost i da li sistem nadzora može garantovati da standardi postoje u praksi, a ne samo na papiru.
Pitanje je ponovo aktuelizirano nakon požara koji je iza ponoći izbio u objektu za smještaj i njegu starijih osoba na području Lukavca. Dvoje korisnika Doma Ahmedić hospitalizirano je u Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla. Jedan pacijent zadobio je teške opekotine udružene s inhalatornim povredama, intubiran je i priključen na mehaničku ventilaciju, dok je drugi zadobio opekotine lica i tijela. Prema jutrošnjim informacijama UKC-a Tuzla, opće stanje obojice je teško.
Čitajte i ovo Dvije osobe u UKC-u Tuzla nakon požara u staračkom domu
Uzrok požara i sve okolnosti tek trebaju biti utvrđeni. Sama činjenica da je požar izbio nije dokaz da je ustanova prekršila bilo koji propis. Policija je najavila uviđaj pod nadzorom Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona, uz učešće istražitelja i inspektora za zaštitu od požara.
Novi požar u ustanovi u kojoj borave starije osobe dogodio se manje od godinu nakon tragedije u Tuzli, u kojoj se pokazalo koliko posljedice mogu biti teške kada se opasnost pojavi među ljudima koji se zbog bolesti, invaliditeta ili starosti ne mogu sami zaštititi niti napustiti objekat.
Čitajte i ovo Novi detalji požara u objektu za starije u Lukavcu
Sedamnaest umrlih, a u optužnici 15 smrtnih slučajeva
Požar u Domu penzionera Tuzla izbio je 4. novembra 2025. godine. Ukupno je nakon tragedije preminulo 17 korisnika, deset tokom same noći, a još sedam u danima nakon požara.
Deset mjeseci kasnije Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona podiglo je optužnicu protiv sedam osoba. Optužnica je dostavljena Kantonalnom sudu Tuzla na potvrđivanje, što znači da navodi Tužilaštva tek trebaju biti dokazani u sudskom postupku i da se na sve optužene primjenjuje presumpcija nevinosti.
Važno je objasniti i razliku između ukupnog broja preminulih i broja smrtnih slučajeva obuhvaćenih optužnicom. Iako je nakon požara ukupno preminulo 17 korisnika, Tužilaštvo navodi smrt 15 korisnika za koje su nalazi obdukcija potvrdili direktnu uzročno-posljedičnu vezu između smrti i gušenja ugljen-monoksidom ili drugih komplikacija izazvanih požarom.
Za ovu analizu posebno je značajan podatak o zdravstvenom stanju ljudi koji su se te noći nalazili u Domu.
Prema optužnici, u objektu je bilo 180 korisnika starije životne dobi, od kojih je 110 bilo teško bolesno, nepokretno ili su bile osobe sa invaliditetom. Tužilaštvo tvrdi da, između ostalog, nije bio uspostavljen stalni nadzor nad nepokretnim i slabo pokretnim osobama niti odgovarajući raspored korisnika prema zdravstvenom stanju i pokretljivosti. Među posljedicama navodnih propusta navedeni su problemi sa pravovremenim uočavanjem i lokalizovanjem požara, ranom dojavom, odvođenjem dima i toplote te blagovremenom evakuacijom korisnika.
Još tokom istrage Tužilaštvo je objavilo podatak koji broj zaposlenih stavlja direktno u pitanje sigurnosti. Tada osumnjičenim odgovornim osobama stavljalo se na teret da nisu obezbijedile propisan broj medicinskog, njegovateljskog i drugog osoblja u noćnim smjenama u odnosu na broj korisnika. Tužilaštvo je navelo da takav broj osoblja nije mogao osigurati ni minimalne uslove opće sigurnosti, nadzora i evakuacije u vanrednim okolnostima kakav je požar.
Čitajte i ovo Požar u Domu penzionera Tuzla – hronologija
Domovi za starije u TK: Broj 100 nije jedino važno pitanje
Dom penzionera Tuzla nekoliko mjeseci nakon tragedije dobio je i rješenje kojim je utvrđeno da ne ispunjava sve uslove za obavljanje djelatnosti socijalne zaštite, nakon čega mu je izrečena privremena zabrana obavljanja djelatnosti. Postojeći korisnici nisu iseljeni, ali novi nisu primani.
Čitajte i ovo Šta kaže Pravilnik zbog kojeg je Dom penzionera Tuzla dobio zabranu rada?
U javnosti se tada najviše govorilo o jednoj odredbi Pravilnika o uslovima, načinu i postupku utvrđivanja ispunjavanja uslova za obavljanje djelatnosti socijalne zaštite, prema kojoj u jednom objektu može biti smješteno najviše 100 korisnika.
Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i povratak TK saopćilo je, međutim, da veći broj korisnika nije bio jedini nedostatak utvrđen u Domu penzionera. Pravilnik, koji je na snazi od 10. jula 2024. godine, uređuje prostorne, tehničke, kadrovske, organizacione i druge standarde. Ministarstvo je navelo i da su standardi iz tog Pravilnika istovjetni standardima koji su važili ranije.
Čitajte i ovo Oglasili se iz Doma penzionera u vezi zabrane rada
Broj korisnika jeste važan, ali sam po sebi ne govori koliko je ustanova sposobna odgovoriti na potrebe ljudi koji u njoj žive.
Za osobu koja ne može ustati iz kreveta jednako je važno ko će joj prići ako izbije požar, ko će je podići, ko će je iznijeti iz sobe i koliko je drugih korisnika u tom trenutku također potpuno zavisno od pomoći zaposlenih.
Pravilnik upravo zbog toga propisuje i kadrovske normative prema stanju korisnika. Za 50 nepokretnih i teže pokretnih korisnika predviđene su tri medicinske sestre ili tehničara i osam njegovatelja. Propisani su i fizioterapeut, socijalni radnik i radno-okupacioni terapeut prema utvrđenim normativima. Najmanje 60 posto smještajnog kapaciteta ustanove, u pravilu, treba biti namijenjeno pojačanoj njezi.
Kada se dođe do noćnog rada, odgovor postaje manje jednostavan. U Pravilniku je predviđen smjenski rad medicinskog i njegovateljskog osoblja u odnosu na ukupan broj korisnika, ali nije na jednak način iskazan precizan numerički odnos zaposlenih prema korisnicima kao kod normativa za nepokretne i teže pokretne osobe.
Upravo je zato važno znati koliko medicinskih radnika i njegovatelja stvarno ostaje u objektu tokom noći.
Ustanova može na spisku imati dovoljan broj zaposlenih, ali porodici korisnika mnogo više znači koliko ih je fizički prisutno između ponoći i jutra, koliko je tada u domu nepokretnih osoba i koliko korisnika svaki zaposleni treba zbrinuti ako se dogodi požar, nestanak struje ili neka druga vanredna situacija.
Rješenje o ispunjavanju uslova nije garancija za sva vremena
Sistem nadzora nad ustanovama podijeljen je između više institucija.
Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i povratak utvrđuje ispunjenost propisanih uslova i, prema Zakonu o socijalnoj zaštiti TK, vodi registar pravnih i fizičkih lica koja obavljaju djelatnost socijalne zaštite. Zakon omogućava da ustanovu socijalne zaštite, pod propisanim uslovima, osnuju i privatna pravna i fizička lica.
Inspekcijski nadzor nad ispunjavanjem uslova iz oblasti socijalne zaštite provodi Kantonalna uprava za inspekcijske poslove, dok za protivpožarnu zaštitu postoje druge propisane nadležnosti i kontrole.
Podjela nadležnosti je očekivana, jer jedna ustanova istovremeno mora zadovoljiti socijalne, zdravstvene, higijenske i protivpožarne standarde. Za korisnika i njegovu porodicu, međutim, ostaje praktično pitanje ko u jednom trenutku ima potpunu sliku o stanju u ustanovi.
Rješenje može biti izdato kada su svi uslovi ispunjeni, a nekoliko godina kasnije situacija može biti drugačija. Zaposleni odlaze u penziju ili daju otkaz. Struktura korisnika se mijenja. Osoba koja je pri prijemu bila potpuno pokretna nakon nekoliko godina može postati zavisna od svakodnevne pomoći. Protivpožarna oprema zahtijeva redovno održavanje, a plan evakuacije vrijedi samo ako ga zaposleni mogu provesti sa ljudima koji u objektu zaista borave.
Zbog toga jedno ranije izdato rješenje ne govori dovoljno o trenutnom stanju.
Koliko je lanac odgovornosti širok vidi se i iz optužnice u predmetu Dom penzionera. Njome nisu obuhvaćene samo odgovorne osobe iz ustanove. Među optuženima su i članovi stručnog tima firme koja je radila procjenu ugroženosti od požara te inspektor zaštite od požara Kantonalne uprave civilne zaštite.
Postoji registar, ali šta porodica iz njega može saznati?
Zakon propisuje da Ministarstvo vodi registar pravnih i fizičkih lica koja obavljaju djelatnost socijalne zaštite.
RTV Slon, međutim, u javno dostupnim izvorima nije pronašao jedinstven, ažuriran i jednostavno pretraživ pregled iz kojeg bi porodica mogla saznati koji domovi za starije trenutno rade u Tuzlanskom kantonu, ko im je osnivač, koliki im je odobreni kapacitet, kada su dobili rješenje o ispunjavanju uslova i kakav je bio rezultat posljednjeg inspekcijskog nadzora.
To ne znači da Ministarstvo propisanu evidenciju ne vodi. Problem je u tome što podaci koji bi građanima pomogli pri izboru ustanove nisu lako dostupni na jednom mjestu.
Kada porodica traži dom za roditelja, bez mnogo problema će pronaći cijenu smještaja, fotografije soba, informacije o obrocima i kontakt telefon. Mnogo je teže saznati koliko njegovatelja radi tokom noći, koliko je korisnika nepokretno, kada je obavljena posljednja inspekcija i jesu li pronađeni nedostaci.
Za porodicu koja nekome povjerava roditelja to su podaci koji mogu biti važniji od izgleda sobe.
Za pet godina gotovo 900 korisnika više
Potreba za institucionalnim smještajem raste.
Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, u kategoriji ustanova za odrasle i starije osobe 2020. godine evidentirane su 62 ustanove, 3.816 korisnika i 1.602 zaposlena.
Za 2025. godinu evidentirano je 66 ustanova socijalne zaštite za odrasle starije osobe, 4.708 korisnika i 1.858 zaposlenih. Od ukupnog broja korisnika, njih 2.281 imalo je 80 ili više godina. Među razlozima smještaja, osim starosti, evidentirani su teža hronična oboljenja, duševne smetnje i tjelesni invaliditet.
Za pet godina broj ustanova u toj statističkoj kategoriji povećan je za oko 6,5 posto, a broj korisnika za više od 23 posto. Broj zaposlenih povećan je za oko 16 posto.
Iz tih podataka ne može se zaključiti da pojedinom domu nedostaje osoblja. Federalna statistika ne pokazuje raspored zaposlenih po smjenama, stručnu strukturu svakog doma niti broj nepokretnih korisnika u pojedinačnoj ustanovi.
Ipak, trend je jasan. Sve je više ljudi kojima je potrebna institucionalna njega, a broj korisnika raste brže od broja ustanova i ukupnog broja zaposlenih.
Privatni dom nije sinonim za loš dom
Značajan dio usluga za starije danas pruža privatni sektor.
Prema podacima iz Registra ustanova za smještaj starijih i iznemoglih osoba u FBiH koje su mediji objavili nakon požara u Tuzli, evidentirano je 47 domova i centara. Više od 30 su privatni, deset imaju općine, gradove ili kantone kao osnivače, pet su osnovale nevladine organizacije, dok je osnivač jedne ustanove Federacija BiH.
Taj broj ne treba poistovjećivati sa 66 ustanova iz statistike Federalnog zavoda za statistiku jer se radi o evidencijama različitog obuhvata.
Privatno vlasništvo ne znači lošiju njegu, kao što ni javno vlasništvo nije garancija kvaliteta. Važno je da ista pravila važe za svakoga ko prima stariju osobu na smještaj i preuzima odgovornost za njenu svakodnevnu njegu i sigurnost.
Iskustva porodica koja je RTV Slon bilježio godinama prije požara u Domu penzionera potvrđuju koliko ti odnosi mogu biti različiti.
O broju radnika govorilo se i ranije
RTV Slon je kroz ranije istraživanje i televizijski prilog razgovarao sa građanima i porodicama o smještaju starijih osoba u domove. U prilogu nisu navedeni veličina uzorka ni procentualni rezultati, pa se ono ne može predstavljati kao reprezentativno istraživanje javnog mnijenja.
Ipak, zabilježena iskustva pokazuju dileme sa kojima su se porodice suočavale i tada.
Jedna od sagovornica, koja je ranije volontirala u domovima za starije, govorila je da bi zdravstvena njega trebala biti bolja i da bi trebalo zaposliti više radnika. Govorila je i o povjerenju koje porodica daje ustanovi u trenutku kada joj povjeri roditelja.
Druge porodice govorile su o pozitivnim iskustvima. Jedna sagovornica navela je da je njena majka nakon smještaja imala cjelodnevni nadzor, redovnu terapiju, pomoć pri kretanju i kupanju te mogućnost učestvovanja u radionicama.
Majka druge sagovornice u dom je došla nepokretna, nije mogla sama jesti niti držati šolju. Nakon šest ili sedam mjeseci ponovo je stala na noge, počela samostalno jesti, a porodica je primijetila i značajno poboljšanje njenog raspoloženja. Boravila je u privatnom domu na području Tuzle.
Takva iskustva pokazuju koliko je pogrešno sve domove posmatrati na isti način. Za porodicu koja kod kuće više ne može pružiti potrebnu njegu, kvalitetna ustanova može biti najbolje rješenje. Posebno kada je riječ o ljudima sa demencijom, teškim hroničnim oboljenjima, psihičkim poteškoćama ili potpunom zavisnošću od druge osobe.
U tadašnjem prilogu RTV Slon jednostavnom internet pretragom pronađena je jedna javna i osam privatnih ustanova na području Tuzle. To nije bila službena evidencija i taj podatak se ne može koristiti kao današnje stanje, ali pokazuje da je privatna ponuda već tada bila značajna.
Tadašnji direktor Doma penzionera Tuzla Mirsad Bakalović govorio je da u ustanovi boravi nešto više od 200 korisnika i opisivao usluge prehrane, medicinske terapije, pranja i fizikalnog tretmana.
Danas taj arhivski podatak ima drugačiju težinu. Pokazuje koliko dugo postoji potreba za velikim kapacitetima za smještaj starijih i koliko se paralelno s brojem korisnika moraju razvijati kadrovski kapaciteti i kontrola kvaliteta njege.
Dom nije jedina mogućnost
Institucionalna njega za dio starijih osoba nema stvarnu alternativu, posebno kada zdravstveno stanje zahtijeva cjelodnevni nadzor. Za druge postoji mogućnost da, uz organizovanu pomoć, duže ostanu u vlastitom domu.
Program „Pomoć i njega u kući“, koji provodi Crveni križ Tuzla, godinama je jedna od takvih usluga. Do kraja 2024. godine više od 1.500 osoba samo u Tuzli koristilo je direktne usluge ovog programa. Tokom 2024. Grad Tuzla je podržavao usluge za više od 300 korisnika, dok je mreža njege i pomoći u kući na području Tuzlanskog kantona obuhvatala oko 1.200 socijalno najugroženijih starijih osoba.
Program je namijenjen starijim od 65 godina, bolesnim i nemoćnim osobama koje žive same ili nemaju članove porodice koji im mogu svakodnevno pružati potrebnu pomoć. Cilj je da, kada zdravstveno stanje to dopušta, što duže ostanu u svom domu i poznatom okruženju.
O takvom pristupu govorilo se i u ranijem prilogu RTV Slon, kada su predstavnici Crvenog križa isticali da nastoje omogućiti starijim ljudima da što duže žive u svojim kućama i stanovima.
Rast broja starijih ljudi zato pred sistem stavlja različite potrebe. Nekome je potrebna povremena pomoć u kući, nekome nekoliko sati njege dnevno, a nekome 24-satni stručni nadzor u ustanovi.
Pitanja su postavljana i prije požara u Tuzli
Da pitanje uslova u domovima nije otvoreno tek nakon tragedije pokazuje i evidencija Skupštine Tuzlanskog kantona.
U proljeće 2025. godine, mjesecima prije požara u Domu penzionera, Ministarstvu za rad, socijalnu politiku i povratak upućeno je poslaničko pitanje o uslovima boravka u domovima za starije osobe, nivou njege, stručnoj podršci korisnicima i nadzoru nad domovima. Evidentirano je da je odgovor Ministarstva dostavljen 26. maja 2025. godine.
Taj dokument danas dobija dodatnu važnost.
Ako su standardi, kako Ministarstvo navodi, i prije donošenja Pravilnika iz 2024. bili suštinski isti, važno je znati kako je kontrolisano njihovo provođenje, koliko je ustanova pregledano i šta je u tim kontrolama utvrđeno.
Posebno nakon podatka Tužilaštva da je od 180 korisnika Doma penzionera u trenutku požara njih 110 bilo teško bolesno, nepokretno ili sa invaliditetom.
Šta porodica zapravo treba znati prije nego nekome povjeri roditelja?
Web stranica doma može pokazati uređenu sobu, zajednički dnevni boravak, jelovnik i dvorište. Cijena smještaja također je uglavnom lako dostupna.
Mnogo je teže doći do podataka koji u kriznom trenutku mogu odlučivati o životu.
Koliko je korisnika nepokretno? Koliko njegovatelja radi noću? Koliko medicinskih sestara je fizički prisutno? Kada je posljednji put održana vježba evakuacije? Može li se nepokretna osoba iznijeti iz sobe bez korištenja lifta? Kada je obavljena posljednja inspekcija i jesu li utvrđeni nedostaci? Ima li ustanova važeće rješenje za kapacitet koji trenutno koristi?
Okolnosti požara u Lukavcu tek treba istražiti i nema osnova da se prije rezultata uviđaja utvrđuje bilo čiji propust ili odgovornost.
Pitanja o funkcionisanju sistema, međutim, postoje nezavisno od uzroka tog požara.
Nakon tragedije u kojoj je u Tuzli umrlo 17 korisnika, optužnice koja govori o nadzoru, kadru i evakuaciji, privremene zabrane rada ustanovi koja nije zadovoljila sve propisane uslove, rasta broja ljudi kojima je potrebna institucionalna njega i novog požara u objektu za smještaj starijih, rasprava o sigurnosti teško se može završiti na pitanju da li jedna zgrada ima 99 ili 101 korisnika.
Za čovjeka koji ne može sam ustati iz kreveta važnije je nešto drugo: koliko obučenih ljudi će biti uz njega onda kada pomoć bude potrebna odmah.
