Koze protiv požara možda zvuče kao neobičan spoj, ali Evropska komisija sve ozbiljnije govori o ispaši kao jednom od načina smanjenja rizika od velikih šumskih požara. Dok koze i druga stoka pasu suhu travu, grmlje i podrast, uklanjaju upravo dio vegetacije koja tokom dugih sušnih perioda postaje gorivo za vatru.
Tema dobija dodatnu težinu nakon rekordne 2025. godine. Prema podacima Evropskog sistema za informacije o šumskim požarima, EFFIS, kojim upravlja Zajednički istraživački centar Evropske komisije, u Evropskoj uniji je tokom te godine izgorjelo 1.079.538 hektara. Bio je to najveći opožareni prostor u EU otkako EFFIS vodi uporedive evidencije od 2006. godine.
Ni 2026. ne donosi značajnije olakšanje, jer je do 23. septembra u Evropskoj uniji izgorjelo gotovo 679 hiljada hektara, skoro dvostruko više od dugogodišnjeg prosjeka za ovaj dio godine.
Koze protiv požara nisu samo zanimljiva ideja
Suha trava, nisko rastinje i gusti grmovi omogućavaju vatri da se brzo širi od tla prema višim dijelovima vegetacije. Kada se takva biomasa redovno uklanja ispašom, količina gorivog materijala se smanjuje.
Upravo zbog toga Evropska komisija među mjerama upravljanja krajolikom posebno navodi ispašu koza i ovaca. U šumskim područjima stoka jede i gazi vegetaciju koja bi u vrijeme suše mogla hraniti požar, a dobro planirana ispaša može pomoći i u stvaranju prirodnih protupožarnih zona.
Jedan od evropskih projekata, LIFE LANDSCAPE FIRE, primjenjivao je ispašu u dijelovima Portugala i Španije zajedno s kontrolisanim uklanjanjem vegetacije. Evropska agencija CINEA navodi da su takve metode smanjile nakupljanje gorivog materijala, intenzitet vatre i brzinu njenog širenja. Trošak održavanja pojedinih površina ispašom procijenjen je na svega 60 do 80 eura po hektaru, dok je ručno uklanjanje vegetacije moglo koštati oko 1.000 eura po hektaru.
U drugim LIFE projektima koze, ovce i goveda koriste se u Španiji, Portugalu i Pirinejima upravo radi održavanja šumskih i planinskih površina. Evropska komisija pritom naglašava da se ne radi o tome da se stoka jednostavno pusti u šumu, već da ispaša mora biti planirana na mjestima gdje može dati najveći efekat.
Požari u BiH pokazali koliko je nepristupačan teren veliki problem
Da problem nije udaljen od Bosne i Hercegovine pokazalo je i ljeto 2026. godine.
Samo na području Tuzlanskog kantona tokom augusta i prve polovine septembra evidentirano je 395 požara. Vlada TK navela je da su intervencije otežavali dugotrajna suša, vjetar, nepristupačan teren, ali na pojedinim lokacijama i minska polja.
Posebno zahtjevni bili su višednevni šumski požari na području Kladnja, Kalesije i Živinica. Lokalne snage u pojedinim situacijama nisu bile dovoljne, pa su angažovani helikopter Oružanih snaga BiH, helikopter iz Zeničko-dobojskog kantona i Air Tractor iz Mostara. Vlada TK je nakon toga naglasila potrebu kontinuiranog opremanja i obuke vatrogasaca, bolje koordinacije i razvoja kapaciteta za intervencije na teško dostupnim lokacijama.
Na području Kladnja požar na lokalitetu Pauč danima je zahvatao šumu, a radnici šumarije teškom mehanizacijom kopali su zaštitne koridore kako bi spriječili širenje vatre.
Krajem augusta ozbiljna situacija bila je i na planini Javornik, na području Kalesije prema Živinicama i Šekovićima. Federalna uprava civilne zaštite tada je izvještavala da su zbog nepristupačnog terena angažovane brojne lokalne vatrogasne i šumarske snage, stanovništvo s terenskim vozilima, a zatraženo je i djelovanje helikoptera Oružanih snaga BiH. Istovremeno su veliki požari bili aktivni na Plješevici kod Bihaća i u području Drežnice i Čabulje kod Mostara.
Ovi primjeri pokazuju da za uspješno gašenje nije dovoljno imati vatrogasno vozilo ako ono ne može doći do požarišta.
Omiš pokazao koliko brzo požar može postati smrtonosan
Posebno težak primjer ove godine zabilježen je u Hrvatskoj.
Veliki požar između Omiša i Lokve Rogoznice izbio je 13. augusta i zahvatio oko 1.000 hektara trave, niskog rastinja i borove šume. Prema podacima Hrvatske vatrogasne zajednice, jedna osoba je poginula, 43 su povrijeđene, među njima tri vatrogasca, a približno 2.500 ljudi bilo je evakuisano. Od posljedica ovog požara naknado su preminule još dvije osobe, pa je broj stradalih povećan na tri.
Naknadnom obdukcijom i DNK analizom potvrđeno je da je poginula žena rođena 1992. godine, državljanka Bosne i Hercegovine.
U gašenju su učestvovale stotine vatrogasaca, deseci vozila i više Canadaira i Air Tractora. Požar se širio pod utjecajem jakog vjetra, zahvatio je područja u neposrednoj blizini naselja i pokazao koliko malo vremena ponekad ostaje za evakuaciju kada se vatra približi kućama.
Čitajte i ovo Požar u Omišu iznenadio i vještaka s Kornata: Upozorio na propuste u evakuaciji
Na Braču ljudi bježali prema moru
Samo mjesec kasnije veliki požar na Braču ponovo je otvorio pitanje spremnosti za evakuacije.
Požar koji je izbio na području Ložišća proširio se prema Milni i priobalnim uvalama. Kada su vatra i dim ugrozili naselja i turističke objekte, počela je evakuacija morskim putem. Prema podacima hrvatskih službi, preliminarno je evakuisano oko 500 ljudi, među kojima su bili djeca, starije osobe i osobe kojima je bila potrebna medicinska pomoć.
Hrvatska ratna mornarica također je učestvovala u akciji, a tokom intervencije bilo je angažovano više Canadaira, Air Tractora i helikopter. Hrvatska vatrogasna zajednica navela je da je u jednom trenutku na Braču bilo angažovano 235 vatrogasaca i 68 vozila.
Čitajte i ovo Požar na Braču lokalizovan nakon devet dana, izgorjelo oko 5.000 hektara
Od Španije i Francuske do Grčke, požari postaju evropski problem
Požari tokom 2026. godine nisu pogodili samo Balkan.
U Španiji su veliki požari zahvatili desetine hiljada hektara, dok su u pojedinim područjima stanovnici više naselja morali napustiti svoje domove. U Francuskoj su tokom ljeta zabilježeni veliki požari u kojima su stradali i vatrogasci, dok su hiljade stanovnika privremeno evakuisane.
U Grčkoj su požari zahvatili područja oko Atine i Krita. U pojedinim mjestima stanovnici i turisti evakuisani su čak morskim putem, a snažan vjetar dodatno je otežavao intervencije.
Podaci EFFIS-a pokazuju da požari više nisu samo problem nekoliko tradicionalno ugroženih mediteranskih država. Tokom posljednjih godina veće požare bilježe i dijelovi Evrope u kojima takvi događaji ranije nisu bili uobičajeni.
Koze protiv požara mogu pomoći, ali nisu zamjena za vatrogasce
Ideja koze protiv požara ne znači da stada mogu zamijeniti avione, helikoptere ili vatrogasne jedinice.
Njihova uloga počinje mnogo prije nego što požar izbije.
Ako se tokom proljeća i ranog ljeta na kritičnim područjima smanji količina suhe trave, grmlja i podrasta, požar kasnije ima manje goriva. To može smanjiti njegov intenzitet i otežati prelazak vatre s jedne površine na drugu.
Takav pristup naročito može biti značajan u napuštenim ruralnim područjima. Kada ljudi prestanu obrađivati zemlju i držati stoku, nekadašnji pašnjaci i poljoprivredne površine postepeno zarastaju. Time nastaju velike povezane površine trave, grmlja i šume kroz koje se požar može širiti bez većih prepreka.
Zbog toga evropski koncept prevencije istovremeno povezuje stočarstvo, poljoprivredu, šumarstvo i vatrogastvo.
Šumski putevi mogu odlučiti koliko brzo vatrogasci stižu do vatre
Jedna od često zanemarenih mjera jeste pristup požarištu.
Evropska komisija među infrastrukturom važnom za pripravnost navodi šumske puteve, izvore i rezervoare vode, cisterne, osmatračnice i opremu za nadzor.
Šumski putevi omogućavaju vatrogascima i mehanizaciji da se približe požaru, dopreme vodu, naprave zaštitni pojas ili izvuku ljude s ugroženog područja. Iskustvo iz BiH pokazuje koliko se situacija komplikuje kada se požar nalazi kilometrima od prve saobraćajnice ili na području gdje vozila ne mogu prići.
To, međutim, ne znači nekontrolisano presijecanje šuma novim cestama. Pristupni putevi moraju biti planski smješteni, održavani i povezani s mjestima za zahvatanje vode i protupožarnim koridorima.
Čišćenje šuma prije ljeta može biti važnije od gašenja u augustu
Evropska komisija uz ispašu preporučuje prorjeđivanje pregustih sastojina, uklanjanje viška prizemne vegetacije, održavanje protupožarnih prosjeka i, tamo gdje je to stručno opravdano, kontrolisano spaljivanje pod strogim nadzorom.
Cilj nije napraviti šumu bez vegetacije, već spriječiti stvaranje neprekidnog sloja lako zapaljivog materijala.
Važni su i rezervoari vode na strateškim lokacijama. Vatrogasno vozilo koje mora desetine kilometara nazad do hidranta ili rijeke gubi vrijeme upravo u trenutku kada se požar može udvostručiti.
Nadzorne kamere, dronovi i osmatračnice mogu omogućiti ranije otkrivanje dima, dok dobro organizovane šumarske i lokalne službe mogu početi intervenciju prije nego što mali požar preraste u katastrofu.
Čitajte i ovo Tuzla: Vatrogasac preminuo tokom intervencije na gašenju šumskog požara
Oprema vatrogasaca ostaje ključna
Primjer Tuzlanskog kantona pokazao je i koliko je važno pitanje opremljenosti.
Nakon 395 požara u samo mjesec i po dana, Vlada TK otvorila je pitanje dodatnog razvoja sistema zaštite i spašavanja. Iskustva iz Kladnja, Kalesije i Živinica pokazala su da kod velikih požara na nepristupačnom terenu lokalna vozila i ljudstvo mogu vrlo brzo dosegnuti svoje granice.
Zračno gašenje može tada biti presudno za usporavanje požara, ali ni helikopter ili avion ne mogu sami ugasiti požar. Potrebni su ljudi na zemlji, odgovarajuća zaštitna oprema, terenska vozila, cisterne, komunikacijski sistemi, teška mehanizacija i putevi kojima te snage mogu doći do linije vatre.
Prevencija zato počinje mjesecima prije ljetne sezone.
I možda će upravo jedna od slika te prevencije u budućnosti biti manje očekivana nego Canadair iznad šume, stado koza koje mirno pase grmlje i suhu travu na mjestu gdje bi nekoliko mjeseci kasnije svaki taj grm mogao postati gorivo za veliki požar.
Čitajte i ovo Nakon 395 požara Vlada TK razmatra nabavku višenamjenskog helikoptera
