Izračunavanje mandata nakon izbora objašnjava zašto kandidat s više ličnih glasova može ostati bez mjesta u parlamentu, dok drugi, s manjom podrškom, dobije mandat. Za državni i federalni Predstavnički dom prvo se utvrđuje koliko mjesta pripada strankama i koalicijama.
Tek poslije toga određuje se koji kandidati dobijaju ta mjesta.
Lični glasovi zato nisu jedina mjera izbornog uspjeha. Kandidatov rezultat treba posmatrati zajedno s podrškom njegovoj listi, brojem osvojenih mandata i pravilima promjene redoslijeda kandidata.
Izračunavanje mandata počinje glasovima za stranku
Glasanje za parlament ne znači da svi kandidati ulaze u jednu zajedničku tabelu i da mjesta dobijaju oni s najviše ličnih glasova. Broj mandata političkog subjekta određuje se prema ukupnim glasovima koje je osvojila njegova lista u izbornoj jedinici. Popularnost pojedinog kandidata ne stvara dodatni mandat mimo tog rezultata.
Za učešće u raspodjeli lista mora osvojiti više od tri posto važećih glasova u izbornoj jedinici. Taj prag omogućava da se njen rezultat uzme u obzir, ali ne garantuje mjesto. Ishod zavisi od broja raspoloživih mandata i rezultata drugih lista.
Čitajte i ovo Kako su na izborima prošli aktuelni ministri iz Vlade TK?
Kako se glasovi pretvaraju u mjesta?
Izborni zakon propisuje da se glasovi svake liste dijele brojevima 1, 3, 5, 7 i dalje. Dobijeni rezultati nazivaju se količnicima, poredaju se od najvećeg prema najmanjem, a svaki naredni najveći količnik donosi mandat. Postupak traje dok se ne podijele sva mjesta u izbornoj jedinici.
Pojednostavljen primjer pokazuje kako izgleda izračunavanje mandata kada se dijele tri mjesta između dvije liste koje su prešle izborni prag. Lista A ima 9.000 glasova, a lista B 6.000, pa su njihovi prvi količnici 9.000 i 6.000. Sljedeći količnik liste A je 3.000, a liste B 2.000.
Tri najveća su 9.000, 6.000 i 3.000, zbog čega lista A dobija dva mandata, a lista B jedan.
Ovo je izmišljeni primjer s dvije liste i tri mjesta. U stvarnoj raspodjeli porede se rezultati svih političkih subjekata koji imaju pravo učestvovati u postupku.
Čitajte i ovo Kompenzacijske liste: Ko ima dodatnu priliku za mandat?
Šta znači prag od 20 posto za kandidata?
Nakon što se utvrdi broj mjesta koji pripada listi, određuju se njeni izabrani kandidati. Za državni i federalni Predstavnički dom prednost imaju oni koji su osvojili najmanje 20 posto ukupnih glasova vlastite liste u izbornoj jedinici. Među njima se mandati dodjeljuju prema broju ličnih glasova, od najvećeg prema najmanjem.
Ako ostane još mandata, a preostali kandidati su ispod tog praga, odlučuje njihov prvobitni položaj na listi. To je razlog zbog kojeg kandidat s manjim brojem ličnih glasova može imati prednost. Prag se računa prema glasovima vlastite liste, a ne prema svim glasovima u izbornoj jedinici.
Čitajte i ovo Ko od vijećnika iz Tuzle ide u Skupštinu TK i šta će biti s njihovim mandatima?
Kako 600 glasova može donijeti mandat, a 1.900 ne?
Zamislimo da je stranka osvojila 10.000 glasova i dva mandata. Prag od 20 posto iznosi 2.000 glasova, a samo jedan kandidat ga je dostigao, osvojivši 3.000, pa dobija prvo mjesto. Najviše pozicioniran među preostalim kandidatima je kandidat na drugom mjestu liste, koji ima 600 glasova. Kandidat na četvrtom mjestu ima 1.900 glasova, dok nijedan od preostalih nije dostigao prag.
Drugi mandat tada dobija kandidat na drugom mjestu liste, uprkos manjem broju ličnih glasova. Kandidat sa 1.900 glasova ostaje bez mjesta jer je ispod praga koji bi mu omogućio prednost na osnovu ličnih glasova. Brojke u ovom primjeru su izmišljene i služe za objašnjenje pravila.
Ni prelazak praga od 20 posto sam po sebi ne garantuje mandat. Ako ga dostigne više kandidata nego što je lista osvojila mjesta, prednost među njima imaju kandidati s više ličnih glasova.
Zašto se kandidati različitih stranaka ne mogu porediti samo po glasovima?
Kandidat jedne stranke može imati više ličnih glasova od kandidata druge, ali ostati bez mandata ako njegova lista nije osvojila mjesto u toj jedinici. Druga lista može osvojiti mandat koji zatim pripadne njenom kandidatu s manje ličnih glasova. Kandidati se za raspored osvojenih mjesta prvenstveno takmiče unutar vlastite liste.
Šta još utiče na konačan sastav parlamenta?
Pored direktnih mjesta postoje i kompenzacijski mandati za državni i federalni Predstavnički dom. Njihova raspodjela uzima u obzir rezultat političkog subjekta na nivou entiteta, a kandidati ih dobijaju prema redoslijedu na kompenzacijskoj listi, uz preskakanje već direktno izabranih. Zbog toga spisak kandidata s najviše ličnih glasova nije ujedno spisak svih budućih zastupnika.
Za federalni Predstavnički dom važe i pravila kojima se osigurava najmanje četiri zastupnika iz svakog konstitutivnog naroda. Ona mogu uticati na dodjelu kompenzacijskih mjesta. CIK provodi izračunavanje mandata na osnovu zakonskih pravila i rezultata izbora, a konačna imena izabranih zastupnika objavljuju se uz potvrđene rezultate.
Čitajte i ovo Kako bi mogla izgledati nova Skupština TK: Ovo su imena kandidata prema trenutnoj projekciji
