Kontroverze Svjetskog prvenstva počele su prije nego što je lopta krenula s centra, a do polufinala su gotovo ravnopravno s golovima, preokretima i iznenađenjima obilježile najveće fudbalsko takmičenje.
Prvo Svjetsko prvenstvo sa 48 reprezentacija donijelo je rekordne 104 utakmice, historijske nastupe malih zemalja i mnogo više prostora za reprezentacije koje su ranije teško dolazile do najveće pozornice. Istovremeno, turnir organizovan u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku pokazao je koliko je teško osigurati jednake uslove kada sportska pravila zavise od tri države, različitih viznih režima, sigurnosnih procjena i političkih odnosa.
Dok se Francuska, Španija, Engleska i Argentina pripremaju za polufinale, o Mundijalu se gotovo jednako govori zbog odluka donesenih na granicama, u disciplinskim komisijama i VAR sobama kao i zbog onoga što su igrači pokazali na terenu.
Somalijskom sudiji nije dozvoljen ulazak u državu u kojoj je trebao raditi. Iran je morao izmjestiti svoju bazu u drugu zemlju.
Folarin Balogun ostao je isključen, ali nije morao odmah odslužiti automatsku suspenziju.
Prema medijskoj evidenciji, do polufinala je poništeno najmanje 30 golova, dok je tehnologija u jednom slučaju registrovala gotovo nevidljiv kontakt s glavom, a u drugom nije potvrdila navodni udarac lopte u kabl kamere iznad terena.
Sve to otvorilo je pitanje koje će ostati i nakon finala, da li je ovo bilo prvenstvo na kojem je tehnologija konačno učinila fudbal pravednijim ili turnir na kojem su pravila postala toliko precizna, složena i selektivno primijenjena da ih više ne razumiju ni igrači, treneri i navijači.
Kontroverze Svjetskog prvenstva počele su na američkoj granici
Jedan od prvih velikih slučajeva nije se dogodio na stadionu nego na aerodromu u Miamiju. Somalijskom sudiji Omaru Abdulkadiru Artanu odbijen je ulazak u Sjedinjene Američke Države, iako je imao važeću vizu i bio među službenim licima koja je FIFA izabrala za Svjetsko prvenstvo.
Artan je u Sjedinjene Američke Države stigao kao jedan od najcjenjenijih afričkih sudija, nakon što je proglašen najboljim sudijom kontinenta za 2025. godinu. Američke vlasti saopćile su da mu je ulazak odbijen zbog navodnih veza s osobama osumnjičenim za povezanost s terorističkim organizacijama. Somalijski fudbalski savez tvrdio je da nije dobio potpuno službeno objašnjenje na osnovu kojeg bi mogao razumjeti ili osporiti takvu odluku.
FIFA je poručila da nema ovlaštenja nad imigracionim odlukama države domaćina. Artanu je obećana puna naknada koju bi dobio za angažman na turniru, ali mu finansijska nadoknada nije mogla vratiti priliku da sudi na najvećem fudbalskom takmičenju.
Nakon što mu je onemogućeno učešće na Mundijalu, Artan je imenovan za sudiju UEFA Superkupa. To je dodatno pokazalo da njegov profesionalni status u međunarodnom fudbalu nije bio doveden u pitanje, uprkos tome što mu je američka administracija zabranila ulazak.
Presedan nije samo u tome što je jedan sudija ostao bez Svjetskog prvenstva. FIFA ga je izabrala, provjerila i akreditovala, ali mu nije mogla osigurati ulazak u državu u kojoj je trebao obavljati posao.
Akreditacija najveće svjetske fudbalske organizacije pokazala se slabijom od odluke granične službe, a garancije koje domaćini daju prilikom kandidature nisu bile dovoljne da svi zvanični učesnici dobiju pravo ulaska.
U Rusiji 2018. domaćin je posebnim režimom olakšavao ulazak velikom broju navijača i učesnika. U Kataru 2022. sve reprezentacije boravile su u jednoj zemlji i na veoma ograničenom geografskom prostoru. Mundijal u Sjevernoj Americi organizovan je u tri države, pa pravo učešća koje priznaje FIFA ne znači nužno i pravo ulaska koje priznaju njihove vlasti.
Iran na Mundijalu, ali s granicom između treninga i utakmice
Sličan problem, ali u mnogo većim razmjerama, pratio je reprezentaciju Irana. Ekipa je prvobitno trebala imati bazu u Tucsonu u Arizoni, ali je zbog političkih odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama i neizvjesnosti oko viza premještena u Tijuanu u Meksiku.
Iranski igrači dobili su američke vize tek deset dana prije prve utakmice, dok ih dio stručnog, administrativnog i pratećeg osoblja nije dobio.
Članovima delegacije prvobitno je bilo dozvoljeno da u SAD dolaze neposredno pred utakmice i da državu napuste istog dana kada susret bude završen. Ograničenja su djelimično ublažena tek pred posljednji nastup Irana u grupnoj fazi.
Predstavnici američke administracije tvrdili su da je smještaj u Tijuani predstavljao praktično rješenje kojim su uvažene sigurnosne procjene, ali i potrebe reprezentacije.
Iranski selektor Amir Ghalenoei smatrao je da njegov tim nije imao isti tretman kao ostali učesnici. Prelazak međunarodne granice nije bio samo pitanje udaljenosti. Reprezentacije na velikim takmičenjima pokušavaju uspostaviti preciznu rutinu treninga, odmora, ishrane i oporavka, dok je Iran morao planirati ulazak u drugu državu i zavisiti od odluka službi koje nisu dio sportskog sistema.
Takvi uslovi ne mogu se automatski proglasiti razlogom eliminacije Irana, ali predstavljaju očigledan organizacijski nedostatak. Jedna reprezentacija morala je trenirati u drugoj zemlji, dio osoblja nije mogao biti uz igrače, a svaki odlazak na utakmicu zavisio je od viznih i sigurnosnih procedura.
FIFA je mogla garantovati mjesto u grupi, termin utakmice i stadion, ali nije mogla garantovati da će cijela delegacija imati pravo ulaska u državu domaćina.
Nakon eliminacije Iranci su zahvalili stanovnicima Tijuane i poručili da je Meksiko postao njihov drugi dom. Ta poruka bila je izraz zahvalnosti domaćinima, ali i podsjetnik da reprezentacija tokom prvenstva nije mogla boraviti u državi u kojoj je igrala većinu svojih utakmica.
Balogunov presedan: Karton ostaje, kazna čeka
Najveća disciplinska kontroverza prvenstva dogodila se nakon utakmice Sjedinjenih Američkih Država i Bosne i Hercegovine u šesnaestini finala.
Folarin Balogun postigao je vodeći pogodak za SAD, a zatim je isključen nakon VAR provjere zbog starta nad Tarikom Muharemovićem.
Snimak je pokazao da je kopačkom pogodio bh. reprezentativca u predjelu članka, nakon čega mu je sudija Raphael Claus pokazao direktan crveni karton.
Prema uobičajenoj primjeni pravila, direktan crveni karton automatski donosi najmanje jednu utakmicu suspenzije. Balogun je zato trebao propustiti susret osmine finala protiv Belgije.
Američki predsjednik Donald Trump potom je razgovarao s predsjednikom FIFA-e Giannijem Infantinom i zatražio da se slučaj ponovo razmotri. Trump je javno tvrdio da je crveni karton bio pogrešan, ali je poručio da od Infantina nije zahtijevao konkretan ishod. FIFA je navela da je njeno disciplinsko tijelo odluku donijelo nezavisno.
Čitajte i ovo Slučaj Balogun: Kako je Trump pomogao da FIFA promijeni odluku
Važno je naglasiti da Balogunov crveni karton nije poništen. FIFA nije zaključila da prekršaja nije bilo niti je izbrisala isključenje iz službene evidencije.
Automatska suspenzija od jedne utakmice ostala je izrečena, ali je njeno izvršenje odgođeno na osnovu člana 27 FIFA-inog Disciplinskog pravilnika. Balogun je stavljen na jednogodišnji probni period i dobio je pravo nastupa protiv Belgije.
Član 27 omogućava disciplinskom tijelu da potpuno ili djelimično odgodi izvršenje sankcije. Kazna formalno ostaje na snazi, ali se ne izvršava odmah. Ukoliko igrač tokom probnog perioda napravi novi prekršaj slične prirode, ranija kazna može biti aktivirana i pridružena novoj sankciji.
Drugim riječima, FIFA nije oslobodila Baloguna odgovornosti. Najvažniju neposrednu posljedicu crvenog kartona samo je premjestila u budućnost, izvan utakmice za koju je suspenzija trebala važiti.
Upravo zbog toga slučaj predstavlja presedan. Američka reprezentacija mogla je protiv Belgije koristiti igrača koji bi prema standardnoj proceduri morao biti suspendovan. FIFA pritom nije javno objasnila zbog kojih je konkretnih okolnosti zaključila da Balogun zaslužuje odgađanje kazne.
UEFA je ocijenila da je takvom odlukom pređena crvena linija. Iz evropske fudbalske organizacije poručili su da automatska suspenzija nakon isključenja nije stvar slobodne procjene i da različita primjena istog pravila ugrožava integritet takmičenja. Belgijski savez također je osporio odluku, ali njegova žalba nije prihvaćena.
Slučaj je postao još problematičniji nakon kazne engleskom reprezentativcu Jarellu Quansahu. On je za sličan opasan start dobio dvije utakmice suspenzije, dok je Balogun mogao odmah nastaviti turnir. Bivše međunarodne sudije navele su da ne mogu uskladiti ta dva ishoda i da slični prekršaji moraju imati slične posljedice.
Politički poziv nije dokaz da je Trump odredio konačnu odluku. FIFA to kategorično odbacuje. Međutim, činjenica da je razgovor predsjednika SAD-a i predsjednika FIFA-e neposredno prethodio rijetkoj primjeni člana 27 bila je dovoljna da otvori sumnju u jednakost učesnika.
Slučaj Balogun zato nije završen američkom eliminacijom od Belgije. Ostalo je pitanje da li bi isti tretman dobio igrač manje reprezentacije, bez političke podrške domaćina i direktnog pristupa predsjedniku FIFA-e.
Čitajte i ovo Istraga protiv Infantina zbog odluke FIFA-e o crvenom kartonu
Najmanje 30 poništenih golova: Slavlje više nije kraj akcije
Prema javno dostupnoj medijskoj evidenciji sastavljenoj na osnovu izvještaja i prenosa utakmica, prije četvrtfinala je na Svjetskom prvenstvu poništeno najmanje 29 golova.
Nakon što je Norveškoj protiv Engleske poništen još jedan pogodak zbog prekršaja Erlinga Haalanda u ranijoj fazi akcije, zbir je porastao na najmanje 30.
Taj broj nije objavljen kao konačna službena statistika FIFA-e, zbog čega je formulacija „najmanje 30“ važna. Ipak, broj poništenih pogodaka dovoljno govori o tome koliko su ofsajdi, raniji prekršaji i intervencije iz VAR sobe utjecali na dosadašnji tok prvenstva.
Dio povećanja može se objasniti novim formatom. Mundijal sa 48 reprezentacija ima 104 utakmice, dok su prvenstva u Rusiji 2018. i Kataru 2022. imala po 64. Više utakmica prirodno znači više golova, ofsajda i situacija koje se mogu provjeravati.
Međutim, utisak da je poništenih pogodaka više nego ikada ne nastaje samo zbog proširenog rasporeda.
Pomoćne sudije sve češće čekaju završetak akcije prije nego što podignu zastavicu. Igrač šutira, lopta ulazi u mrežu, saigrači i navijači počinju slaviti, a tek zatim poluautomatski sistem određuje da li je dio stopala, ramena ili glave bio ispred odbrambenog igrača.
Gol je nekada bio kraj napada. Na ovom prvenstvu često je samo početak tehničkog postupka.
Veliki broj poništenih pogodaka promijenio je i ponašanje navijača. Proslava više nije potpuno spontana jer se prvo čeka grafika, povlačenje linija ili objašnjenje sudije. Fudbal je dobio veću matematičku preciznost, ali je izgubio dio sigurnosti da ono što su svi vidjeli na terenu zaista ostaje rezultat.
VAR je 2018. bio pomoćnik, 2026. je postao drugi sudija
Kada je VAR prvi put korišten na Svjetskom prvenstvu 2018. godine, FIFA ga je predstavljala kao sistem koji treba donijeti maksimalnu korist uz minimalno miješanje u igru. Njegov osnovni zadatak bio je ispravljanje jasnih i očiglednih grešaka u situacijama koje direktno mijenjaju tok utakmice.
Na turniru u Rusiji zabilježeno je 20 formalnih VAR pregleda. Četiri godine kasnije u Kataru evidentirano je ukupno 27 intervencija, od kojih je 25 promijenilo prvobitnu sudijsku odluku.
Na Svjetskom prvenstvu 2026. tehnologija ima širi utjecaj. VAR više nije ograničen samo na neposredni trenutak pogotka, jedanaesterac, direktno isključenje ili zamjenu identiteta. Analiziraju se duže faze napada, podaci iz senzora u lopti i disciplinske situacije koje su na ranijim prvenstvima uglavnom ostajale izvan njegovog dometa.
Reuters je takav razvoj opisao kao postepeno udaljavanje od prvobitne misije VAR-a. Sistem zamišljen kao sigurnosna mreža sve češće djeluje kao drugi glavni sudija koji ponovo sastavlja cijeli napad i traži prvi trenutak u kojem je došlo do potencijalne nepravilnosti.
To ne znači da su sve promijenjene odluke bile pogrešne. Naprotiv, mnoge su vjerovatno potpuno tačne prema pravilima.
Problem je u tome što tehnički ispravna odluka ne mora uvijek djelovati pravedno ili razumljivo. Ako se gol poništi zbog kontakta koji niko nije mogao vidjeti, nekoliko centimetara ofsajda ili prekršaja koji se dogodio mnogo ranije, tehnologija više ne ispravlja samo očigledan propust. Ona naknadno sudi cijeloj akciji.
Četiri poništena gola i kontakt koji niko nije mogao vidjeti
Foto: Drago Sopta/HNS
Utakmica Portugala i Hrvatske u šesnaestini finala postala je simbol prvenstva na kojem se pogodak više ne može slaviti bez zadrške.
Poništena su četiri gola, tri hrvatska i jedan portugalski, što se ranije nije dogodilo na jednoj utakmici Svjetskog prvenstva. Portugalski selektor Roberto Martínez branio je odluke tvrdeći da nije riječ o sreći ako tehnologija daje precizne podatke, dok je hrvatska strana upozoravala da je čestim intervencijama uništena emocija igre.
Najviše reakcija izazvao je pogodak Joška Gvardiola kojim je Hrvatska vjerovala da je stigla do izjednačenja. Senzor ugrađen u loptu registrovao je gotovo neprimjetan kontakt s glavom Igora Matanovića prije nego što je akcija nastavljena.
Na osnovu trenutka tog kontakta utvrđeno je da se Mario Pašalić, koji je kasnije asistirao Gvardiolu, nalazio u ofsajdu. Kontakt se nije jasno mogao vidjeti ljudskim okom, niti je lopta primjetno promijenila smjer. U javnosti je opisan kao mogući dodir Matanovićeve kose, dok je FIFA insistirala da podaci iz povezane lopte potvrđuju da je kontakta bilo.
Takva odluka vjerovatno je bila tehnički ispravna. Međutim, otvorila je suštinsko pitanje svrhe tehnologije.
Da li je VAR uveden da ispravi jasnu nepravdu ili da pronađe kontakt koji nijedan sudija, igrač, trener ili gledalac nije mogao primijetiti?
Luka Modrić je nakon eliminacije govorio o tehnologiji koja je otišla predaleko u situacije sive zone. Suština njegovog stava bila je da VAR treba reagovati kod ozbiljnih i očiglednih propusta, a ne tražiti dodire koji nisu imali vidljiv utjecaj na nastavak igre.
Prije osam godina sudija je pomoću VAR-a gledao snimak. Na ovom prvenstvu odluku može promijeniti elektronski signal iz lopte, iako sam kontakt nije vidljiv ni na usporenom snimku.
Kosa je registrovana, kabl nije
Nekoliko dana kasnije ista tehnologija našla se u centru potpuno suprotne rasprave.
U četvrtfinalu Norveške i Engleske lopta koju je ispucao norveški golman Ørjan Nyland iznenada je promijenila putanju i gotovo vertikalno pala prema engleskim igračima. Iz nastavka akcije Jude Bellingham je postigao izjednačujući pogodak.
Čitajte i ovo Engleska u polufinalu Svjetskog prvenstva nakon drame protiv Norveške
Norveški igrači i selektor Ståle Solbakken bili su uvjereni da je lopta pogodila kabl kamere iznad terena. Da je vanjski kontakt potvrđen, igra je trebala biti prekinuta i nastavljena spuštanjem lopte.
Sudija i VAR nisu pronašli dokaz da je lopta udarila u kabl. FIFA je potom saopćila da podaci povezane lopte nisu registrovali kontakt niti neuobičajenu promjenu kretanja.
Solbakken je ostao pri stavu da je lopta nešto dodirnula, pozivajući se na njenu naglu putanju i svjedočenja igrača koji su se nalazili neposredno ispod nje. Engleski selektor Thomas Tuchel prihvatio je nalaz tehnologije, ali je podsjetio da je isti sistem nekoliko dana ranije pronašao gotovo nevidljiv kontakt Matanovića.
Tako je nastala najjednostavnija slika kontradikcije koja prati VAR na ovom prvenstvu, senzor je bio dovoljno osjetljiv da otkrije kontakt opisan kao dodir kose, ali nije potvrdio ono za šta su norveški igrači vjerovali da je bio udarac lopte u kabl.
FIFA tvrdi da je tehnologija u oba slučaja radila ispravno. Problem je u tome što javnost nema pristup svim sirovim podacima na osnovu kojih se odluke donose.
Kada je odluka sudije bila sporna, gledaoci su mogli analizirati snimak i formirati vlastiti sud. Kada odluka zavisi od elektronskog signala koji nije javno prikazan, od publike se traži da vjeruje sistemu bez mogućnosti nezavisne provjere.
Egipat i Argentina: Koliko daleko VAR smije vratiti akciju?
Utakmica Egipta i Argentine proizvela je jednu od najsnažnijih reakcija nakon sudijskog zvižduka.
Egipat je vodio 2:0 i bio jedanaest minuta udaljen od jednog od najvećih iznenađenja u historiji prvenstva. Argentina je, međutim, u završnici postigla tri gola i pobijedila sa 3:2.
Egipćani su najviše zamjerili poništavanje pogotka Mostafe Zica kojim su mogli dodatno povećati prednost. VAR je pronašao prekršaj u znatno ranijoj fazi napada i poništio gol. U završnici je Egipat tražio i jedanaesterac nakon kontakta nad Mohamedom Salahom, ali igra nije zaustavljena. Argentina je ubrzo nakon toga krenula u napad iz kojeg je postigla pobjednički pogodak.
Egipatski fudbalski savez podnio je zvaničnu žalbu i zatražio objašnjenje odluka francuskog sudije Françoisa Letexiera. Selektor Hossam Hassan smatrao je da isti kriterij nije primjenjivan na obje strane, a nakon utakmice je poručio da više neće gledati prvenstvo.
Tvrdnje da su sudije namjerno favorizovale Argentinu nisu dokazane. Ipak, reakcije nisu ostale ograničene na egipatski tim.
Čitajte i ovo Argentina nakon velikog preokreta savladala Egipat i izborila četvrtfinale Mundijala
Bivši engleski golman Rob Green smatrao je da je VAR otišao predaleko vraćajući napad. Alan Shearer ukazao je na različitu procjenu sličnih kontakata, dok je Ian Wright naglasio da je situacija koja je prethodila pobjedničkom golu Argentine također morala biti detaljno pregledana. Jamie Carragher procijenio je da bi sličan egipatski pogodak u većini velikih evropskih liga vjerovatno bio priznat.
Šef FIFA-inih sudija Pierluigi Collina odbacio je tvrdnje o pristrasnosti. Njegovo objašnjenje bilo je da prekršaj ne prestaje biti važan samo zato što se dogodio ranije ili dalje od gola. Ako je dio napada koji je završen pogotkom, VAR ga može uzeti u obzir.
Takvo tumačenje odgovara slovu pravila, ali otvara novo pitanje, gdje tačno završava napad koji se provjerava?
Ako se akcija može vraćati unazad sve dok se ne pronađe prvi prekršaj, VAR više ne provjerava samo pogodak. On određuje koliko daleko u prošlost mora ići da bi utvrdio da li je sve što je prethodilo golu bilo potpuno čisto.
Crveni kartoni rastu, ali posljedice nisu jednake
Do završetka osmine finala na Svjetskom prvenstvu pokazano je 13 crvenih kartona, znatno više nego u istoj fazi prethodnih turnira. Broj je zatim dodatno porastao nakon isključenja Breela Embola u četvrtfinalnoj utakmici Švicarske i Argentine.
Embolo je pao u kaznenom prostoru Argentine, nakon čega je sudija prvobitno pokazao karton Argentincu Leandru Paredesu. VAR se uključio zbog zamjene identiteta i utvrdio da Paredes nije napravio prekršaj.
Na kraju je zaključeno da je Embolo simulirao. Pošto je već imao žuti karton, dobio je drugi i Švicarska je ostala s deset igrača neposredno nakon što je stigla do izjednačenja.
Švicarski selektor Murat Yakin kritikovao je takvu primjenu pravila jer je VAR intervencija zbog zamjene identiteta na kraju proizvela isključenje koje je potpuno promijenilo utakmicu.
S tehničke strane, ispravljen je pogrešan identitet. Sa sportskog stanovišta, intervencija je promijenila odnos snaga u trenutku kada je Švicarska preuzimala inicijativu.
Veći broj crvenih kartona može biti posljedica boljih snimaka, senzora i strožeg kriterija kojim se igrači štite od opasnih startova. Takav pristup može se braniti sve dok se primjenjuje jednako.
Problem nastaje kada jedan igrač odmah odsluži suspenziju, drugi dobije dvije utakmice zabrane, dok se trećem izvršenje kazne odgodi nakon političkog poziva predsjedniku FIFA-e.
VAR može učiniti odluku preciznijom, ali ne može vratiti povjerenje ako disciplinski sistem nakon toga ne primjenjuje jednake posljedice.
Hidratacijske pauze ili televizijski time-out?
Organizacijske kontroverze nisu bile manje vidljive od sudijskih
FIFA je za svaku utakmicu uvela dvije obavezne trominutne hidratacijske pauze, približno u 22. i 67. minuti. Prekidi se primjenjuju bez obzira na temperaturu, vlažnost zraka, zatvoren krov ili klimatizaciju stadiona.
Odluka je obrazložena zaštitom zdravlja igrača i iskustvima sa Klupskog svjetskog prvenstva, tokom kojeg su visoke temperature i velika vlažnost izazvali ozbiljnu zabrinutost.
Brigu o zdravlju igrača teško je osporavati. Kontroverzu je izazvalo to što se isto pravilo primjenjuje i kada nema ekstremne vrućine.
Na ranijim takmičenjima pauze su uglavnom određivane na osnovu vremenskih uslova i zdravstvenog rizika. Na ovom prvenstvu postale su obavezni dio svake utakmice, čime je fudbal praktično podijeljen na četiri dijela.
Treneri su prekide počeli koristiti za taktičke instrukcije, promjenu rasporeda i zaustavljanje naleta protivnika. Dio igrača žalio se da se prekida prirodan ritam utakmice, dok su pojedini treneri priznali da su dobili dva dodatna trenutka za neposredan rad s ekipom.
Navijači su na nekim utakmicama pauze dočekivali zvižducima. Kritičari su smatrali da se fudbal približava američkim sportovima u kojima je igra podijeljena na četvrtine i često zaustavljana zbog reklamnih blokova.
Sumnje su dodatno pojačane jer su emiteri tokom pauza počeli prikazivati reklame. Gianni Infantino odbacio je tvrdnje da je FIFA prekide uvela prvenstveno zbog komercijalnih razloga i insistirao da je riječ o zaštiti igrača.
Pauza može istovremeno imati zdravstvenu svrhu i predstavljati vrijedan prostor za oglašavanje. Kontroverza zato nije samo u tome što igrači dobijaju priliku da se osvježe, nego u univerzalnom pravilu koje ne pravi razliku između otvorenog stadiona na velikoj vrućini i klimatizovanog objekta.
Ako se na svih 104 utakmice održe po dvije trominutne pauze, turnir će imati 208 unaprijed planiranih prekida, odnosno 624 minute zaustavljanja igre. To je više od deset sati dodatnih prekida na prvenstvu.
Fudbal je tako, bez formalnog uvođenja taktičkog time-outa, trenerima i televizijskim emiterima dao upravo ono što ranije nisu imali, unaprijed poznat trenutak u kojem će igra stati.
Skupa ulaznica, prazno sjedište
Visoke cijene ulaznica predstavljale su jednu od najvećih vanterenskih kritika prvenstva.
Već tokom prvih utakmica u Guadalajari mogli su se vidjeti prazni dijelovi tribina, iako je riječ o gradu s dubokom fudbalskom tradicijom.
Navijači su visoke cijene i način njihove promjene u skladu s potražnjom navodili kao jedan od razloga zbog kojih su sjedišta ostala prazna.
Cijene na sekundarnom tržištu znatno su se mijenjale kako se približavao početak utakmica.
Najjeftinija dostupna ulaznica za susret SAD-a i Belgije u jednom trenutku je koštala više od 3.000 dolara, da bi kasnije pala na oko 1.500 dolara. Za druge atraktivne utakmice cijene su također prelazile hiljadu dolara.
Čak i nakon velikog pada, mnoge ulaznice ostajale su izvan mogućnosti prosječnog navijača.
Infantino je cjenovnu politiku branio velikom potražnjom i gotovo popunjenim stadionima. Kritičari su odgovarali da finansijski uspjeh ne znači da je najveće fudbalsko takmičenje ostalo dostupno ljudima koji čine njegovu atmosferu.
Prazna mjesta nisu nova kontroverza. Navijači su na njih upozoravali i tokom prvenstva u Rusiji 2018. godine. Razlika je u tome što je Mundijal 2026. najavljen kao najveći i najdostupniji u historiji, s više reprezentacija, utakmica i raspoloživih sjedišta.
Veći kapaciteti nisu automatski donijeli pristupačnije cijene.
Tereni isti na papiru, različiti pod nogama
Reprezentacije su se žalile i na podloge na stadionima koji se inače koriste za američki fudbal ili imaju umjetnu travu.
Za potrebe Svjetskog prvenstva postavljeni su privremeni prirodni i hibridni tereni. FIFA je insistirala da sve podloge ispunjavaju tehničke i sigurnosne standarde, ali su igrači i treneri primjećivali velike razlike u tvrdoći, odskoku lopte i osjećaju tokom trčanja.
Posebno je kritikovan teren na stadionu u New Yorku i New Jerseyju, na kojem će biti odigrano finale. Francuski selektor Didier Deschamps i veznjak Adrien Rabiot opisali su podlogu kao tvrdu i neobičnu, s osjećajem bližim umjetnoj nego klasičnoj prirodnoj travi.
FIFA je godinama radila na posebnim vrstama trave i sistemima održavanja terena u zatvorenim stadionima. U Dallasu je podloga razvijana uz pomoć univerziteta i stručnjaka, s posebnim lampama i sistemima prilagođenim objektu bez redovnog pristupa sunčevoj svjetlosti.
To pokazuje razmjere tehničkog poduhvata, ali i problem organizacije na ogromnom prostoru.
Utakmice se igraju u zatvorenim klimatizovanim objektima, gradovima s velikom vlagom, pustinjskim područjima i stadionima na kojima je prirodna trava privremeno postavljena preko druge površine.
Jedinstveni standard na papiru zato nije uvijek značio i jednake uslove pod nogama igrača.
Male reprezentacije su spasile prošireni Mundijal
Prije prvenstva postojala je bojazan da će proširenje na 48 reprezentacija donijeti veliki broj jednostranih utakmica i prevelike razlike u kvalitetu.
Turnir je dijelom pokazao suprotno. Upravo su reprezentacije izvan tradicionalnog kruga favorita donijele neke od najzanimljivijih utakmica i najjače priče prvenstva.
Zelenortska Ostrva su na svom prvom Svjetskom prvenstvu remizirala sa Španijom i Urugvajem, prošla grupnu fazu i natjerala Argentinu da prolazak traži tek nakon produžetaka. Reprezentacija koja je u turnir ušla kao 67. na FIFA rang-listi završila je nastup porazom 3:2 od aktuelnog prvaka, ali je postala jedno od najvećih iznenađenja Mundijala.
Norveška se na Svjetsko prvenstvo vratila nakon 28 godina, eliminisala Brazil i prvi put stigla do četvrtfinala. Erling Haaland postigao je oba gola u pobjedi nad peterostrukim prvakom svijeta, a Norvežani su protiv Engleske bili nekoliko minuta udaljeni od polufinala.
Egipat je ostvario prvu pobjedu na svjetskim prvenstvima, prvi put prošao grupnu fazu i bio jedanaest minuta udaljen od eliminacije Argentine.
Maroko je ponovo stigao među osam najboljih i pokazao da polufinale iz Katara 2022. nije bilo slučajan rezultat jedne generacije.
Devet od deset afričkih reprezentacija prošlo je grupnu fazu, što je predstavljalo najveći kolektivni uspjeh kontinenta na jednom Svjetskom prvenstvu. Samo Tunis nije izborio nokaut-fazu.
Proširenje je produžilo prvenstvo, povećalo broj putovanja i donijelo dodatno opterećenje igračima. Istovremeno je omogućilo reprezentacijama koje ranije nisu imale priliku da pokažu koliko se razlika između autsajdera i velikih fudbalskih zemalja smanjila.
Tradicionalne sile i dalje imaju prednost u širini kadra i sposobnosti da izdrže pet utakmica nokaut-faze, ali male reprezentacije više nisu samo učesnici koji čekaju poraz.
Zmajevi prvi put u nokaut-fazi Svjetskog prvenstva
Bosna i Hercegovina se na Mundijal vratila nakon 12 godina i prvi put u historiji izborila nokaut-fazu Svjetskog prvenstva.
Zmajevi su na početku remizirali s Kanadom 1:1, zatim su s igračem manje izgubili od Švicarske 4:1, a pobjedom protiv Katara 3:1 stigli do četiri boda i plasmana među 32 reprezentacije koje su nastavile takmičenje.
Utakmica protiv Katara pokazala je ono najbolje iz Barbarezove ekipe. Osamnaestogodišnji Kerim Alajbegović postigao je prvi pogodak, Katar je zatim zatresao vlastitu mrežu, a Ermin Mahmić je u završnici potvrdio pobjedu.
Alajbegović je pokazao da BiH dobija igrača oko kojeg može graditi budućnost, dok je kombinacija mladosti i iskustva postala jedno od obilježja reprezentacije. Reuters je nakon utakmice izdvojio upravo spoj igrača poput Alajbegovića i veterana predvođenih Edinom Džekom kao osnovu napretka bh. tima.
Plasman u šesnaestinu finala predstavljao je historijski iskorak u odnosu na Brazil 2014. godine, kada je BiH završila takmičenje nakon grupne faze.
Čitajte i ovo FIFA objavila konačan plasman: Evo na kojem mjestu je BiH završila Svjetsko prvenstvo
Protiv Sjedinjenih Američkih Država Zmajevi nisu uspjeli napraviti novo iznenađenje. Domaćin je pobijedio sa 2:0 i izborio osminu finala protiv Belgije.
BiH je upravo na toj utakmici postala dio najvećeg disciplinskog presedana prvenstva. Balogun je nakon pogotka isključen zbog starta nad Tarikom Muharemovićem, ali je FIFA odgodila izvršenje njegove suspenzije, čime mu je omogućila nastup u narednom kolu.
Za reprezentaciju koja se na veliko takmičenje vratila nakon 12 godina, četiri boda, pobjeda protiv Katara i prvi plasman u nokaut-fazu predstavljaju stvarni sportski napredak.
Nastup Zmajeva pokazao je i koliko je prostor za grešku na Svjetskom prvenstvu mali. Jedan crveni karton, izgubljen duel, propuštena prilika ili odluka donesena daleko od terena mogu promijeniti cijeli tok turnira.
Sve vijesti s Mundijala čitajte na našem portalu u sekciji SVJETSKO PRVENSTVO
